Thu. Feb 13, 2025
ћирилица /latinica

Amerika i politika: Kisindžer – kontroverzni džin svjetske diplomatije

Foto: GETTY IMAGES

Izvor: bbc.com

Bivši američki državni sekretar i jedan od najuticajnijih diplomata svih vremena Henri Kisindžer preminuo je u 100. godini u svojoj kući u Konektikatu.

U saopštenju kompanije Kisindžer asosijets nije naveden uzrok smrti.

Kisindžer je bio glavni američki diplomata i savjetnik za nacionalnu bezbjednost dok su predsjednici bili Ričard Nikson i Džerald Ford.

Pripisuju mu se zasluge za otopljavanje odnosa Amerike i Sovjetskog Saveza tokom Hladnog rata, a potom i sa Kinom.

Dobio je i Nobelovu nagradu za mir, ali i oštro kritikovan da je ratni zločinac, prije svega zato što je u najmanju ruku dao prećutnu podršku krvavom puču koji je srušio ljevičarsku vladu u Čileu.

Prisustvovao je sastancima u Bijeloj kući, svjedočio pred senatskim odborom o nuklearnoj prijetnji koju predstavlja Sjeverna Koreja.

U julu ove godine, posjetio je Peking gdje se sastao sa kineskim predsjednikom Sijem Đinpingom.

Kao državni sekretar 1970-ih je u administraciji Ričarda Niksona, učestvovao u ključnim globalnim događajima te decenije.

Njegovi napori su doveli do diplomatskog otvaranja Kine, istorijskih razgovora SAD i Sovjetskog Saveza o kontroli naoružanja, proširenja veza Izraela i njegovih arapskih susjeda i Pariskog mirovnog sporazuma sa Sjevernim Vijetnamom.

Kisindžerova vladavina kao glavnog tvorca američke spoljne politike je prestala kada je Nikson podnio ostavku zbog afere Votergejt.

Ipak, ostao je diplomatska sila za vrijeme Niksonovog nasljednika, predsjednika Džeralda Forda, i nastavio da iznosi snažna mišljenja do kraja života.

Dok su mnogi veličali Kisindžera zbog briljantnosti i širokog iskustva, drugi su ga opisivali kao ratnog zločinca, zbog podrške antikomunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi.

Kasnijih godina, putovanja su mu bila ograničena zbog pokušaja drugih zemalja da ga uhapse zbog ranije američke spoljne politike, podsjeća Rojters.

Nobelova nagrada za mir 1973. godine koja je dodeljena Kisindžeru i lideru Sjevernog Vijetnama Le Duk Tou, koji je odbio da je primi, bila je jedna od najkontroverznijih u istoriji, ocjenjuje agencija.

Dvoje članova Nobelovog komiteta je podnijelo ostavku zbog tog izbora, a postavljena su i pitanja o američkom tajnom bombardovanju Kambodže.

Ford je Kisindžera nazvao „super državnim sekretarom”, ali je takođe pominjao njegovu osornost i samouvjerenost, koje su kritičari bili skloniji da zovu paranojom i egoizmom.

Za jedne heroj, za druge ratnohuškački zlikovac

Foto: GETTY IMAGES ( Nixon i Kisindžer)

Nijedan čovjek u posljednjih pola vijeka nije imao dublji, trajniji uticaj na spoljnu politiku SAD od Henrija Kisindžera.

To ga je učinilo herojem i savjetnikom od povjerenja za jedne, ali i ratnohuškačkim zlikovcem za druge.

Ako je politika umjetnost mogućeg, Kisindžerova spoljna politika je bila uzdizanje praktičnog.

Bila je to kalkulacija hladnog oka koja je moć i nacionalnu korist stavila iznad emocija, ideologije, doktrine i, neki bi rekli, moralnih principa.

Savjetnik predsjednika Ričarda Niksona i Džeralda Forda, Kisindžerov brend državnog upravljanja ostvario istorijske uspjehe, kao što je normalizacija američko-kineskih odnosa i korišćenje detanta kako bi se donijela stabilnost u Hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom.

Ali isto tako, utro je i put za zloupotrebe ljudskih prava zapanjujućeg obima, kao što su neselektivno bombardovanje u jugoistočnoj Aziji, destabilizacija demokratski izabranih socijalističkih lidera i podrška nemilosrdnim proameričkim diktatorima širom svijeta.

U eseju iz 1955. godine, Kisindžer je napisao članak koji opisuje „sive zone” svijeta koje postoje izvan najbližih američkih saveznika.

Kisindžer je živio život u sivoj zoni – gdje se svjetlo i tama, rat i mir, ispravno i pogrešno stapaju u bezbojnu izmaglicu.

Kisindžer i njegove kolege spoljnopolitički realisti bi rekli, sviđalo se to vama ili ne, takav je svijet.

Njihovi kritičari bi na to uzvratili: Ovo je svijet koji su stvorili ljudi poput Kisindžera.

Kisindžer je ponovo podjelio Ameriku

Naslovi vijesti o smrti Kisindžera odražavaju koliko je njegov politički rad dijelio Ameriku.

Rolingston: Henri Kisindžer, ratni zločinac koga je voljela američka vladajuća klasa, konačno je umro


CNN: Henri Kisindžer, dominantna i polarizujuća sila u spoljnoj politici SAD, umro je u 100.

Intersept: Henri Kisindžer, diplomata odgovoran za milione smrti, umire u 100.

Vašington post: Henri Kisindžer, koji je oblikovao svjetske poslove pod dva predsjednika, umro je u 100.

CNBC: Henri Kisindžer, veliki američki diplomata, preminuo u 100. godini

Rođen u Njemačkoj

Hajnc Alfred Kisindžer rođen je u Furtu u Njemačkoj 27. maja 1923. i preselio se u Sjedinjene Države sa porodicom 1938, pre nego što su Nijemci, uz pomoć drugih u Evropi, počeli da istrebljuju Jevreje.

Ime je „amerikanizovao” u Henri i postao naturalizovani državljanin SAD 1943.

Služio je u američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, i dobio stipendiju Harvardskog univerziteta, gdje je magistrirao 1952, i doktorirao 1954. godine.

Predavao je na Harvardu narednih 17 godina.

U to vrijeme je služio kao konsultant vladinih agencija, a 1967. godine je bio posrednik Stejt departmenta u Vijetnamu.

Iskoristio je veze sa administracijom predsjednika Lindona Džonsona da Niksonovom timu dostavi informacije o mirovnim pregovorima.

Foto: REUTERS

Kada je Niksonu obećanje da će okončati Vijetnamski rat donijelo pobjedu na predsjedničkim izborima 1968. godine, poveo je Kisindžera u Bijelu kuću, kao savjetnika za nacionalnu bezbjednost.

Međutim, proces „vijetnamizacije” – kada je teret rata sa pola miliona američkih vojnika prebačen na vojsku Južnog Vijetnama – bio je dug i krvav, a obilježili su ga veliko američko bombardovanje Sjevernog Vijetnama, miniranje luka sjevera i bombardovanje Kambodže.

Kisindžer je 1972. proglasio da je „mir na dohvat ruke”, ali je pariski mirovni sporazum u januaru 1973. bio samo uvod u konačno komunističko preuzimanje Južnog Vijetnama dvije godine kasnije.

Foto: GETTY IMAGES

Pored uloge savjetnika 1973. godine za nacionalnu bezbednost imenovan je za državnog sekretara zbog čega je dobio neprikosnoveni autoritet u spoljnopolitičkim pitanjima.

Zbog sve snažnijeg arapsko-izraelskog konflikta, Kisindžer je krenuo u svoju prvu misiju „šatl diplomatije” – vrste vrlo lične i energične diplomatije vršenja pritiska, po kojoj je bio poznat.

Trideset dva dana putovanja između Jerusalima i Damaska pomogli su Kisindžeru da postigne dugotrajni sporazum Izraela i Sirije na Golanskoj visoravni koju je okupirao Izrael.

U nastojanju da smanji sovjetski uticaj, okrenuo se glavnom komunističkom rivalu Sovjeta – Kini, i dva puta posjetio tu zemlju, uključujući tajnu posjetu tokom koje se susreo sa premijerom Žuom Enlajem.

Rezultat je bio Niksonov istorijski samit u Pekingu sa Mao Cedungom, i kasnije uspostavljanje formalnih odnosa dvije zemlje.

Foto: Reuters ( Kisindžer se rukuje sa Mao Cedungom tokom posete Pekingu 1975. godine, a u pozadini ih gleda američki predsednik Ford

Afera Votergejt, koja je primorala Niksona da podnese ostavku, jedva da je okrznula Kisindžera, koji nije bio povezan sa zataškavanjem, i nastavio je da radi kao državni sekretar kada je Džerald Ford stupio na dužnost u ljeto 1974.

Međutim, Ford ga je smjenio sa položaja savjetnika za nacionalnu bezbjednost u želji da čuje više ideja o spoljnoj politici.

Diplomatske vještine

Foto: Reuters ( U prvom planu: Nikson i izraelska premijerka Golda Meir, a Kisindžer prati razgovor)

Kasnije te godine, Kisindžer je sa Fordom otputovao u Vladivostok u Sovjetskom savezu, gdje se predsjednik sastao sa sovjetskim liderom Leonidom Brežnjevom i dogovorio okvire pakta o strateškom naoružanju.

Bila je to kruna Kisindžerovih napora da se smanje napetosti u odnosima SAD i Sovjetskog Saveza.

Međutim, Kisindžerove diplomatske vještine su imale limit – 1975. nije uspio da ubijedi Izrael i Egipat da pristanu na drugu fazu povlačenja na Sinaju.

U ratu Indije i Pakistana 1971, Nikson i Kisindžer su žestoko kritikovani zbog naklonosti prema Pakistanu.

Kao i Nikson, plašio se širenja ljevičarskih ideja po zapadnoj hemisferi, a potezi koje je povukao izazvali su duboku sumnjičavost prema Vašingtonu u mnogim zemljama Latinske Amerike godinama kasnije.

Foto: PA MEDIA ( Kisindžer u društvu pokojne princeze Dajane tokom gala večere u Njujorku 1995. godine)

Početkom 1970-ih, kovao je planove sa američkom obaveštajnom službom (CIA) kako da destabilizuje i smjeni markističkog, ali demokratski izabranog predsjednika Čilea Salvadora Aljendea, a u memorandumu uoči krvavog puča u Argentini 1976. godine rekao je da bi trebalo podržati vojne diktatore.

Kada je Ford izgubio izbore od Džimija Kartera, demokrate, 1976, Kisindžerovi dani moći su bili u najvećoj mjeri završeni.

Sledeći republikanac u Beloj kući, Ronald Regan, distancirao se od Kisindžera, za koga je smatrao da ne odgovara njegovom konzervativnom biračkom tijelu.

Kada je napustio vladu, Kisndžer je formirao skupu, moćnu konsultantsku firmu u Njujorku, koja je nudila savjete svetskoj korporativnoj eliti.

Bio je član bordova mnogih kompanija i raznih spoljnopolitičkih i bezbjednosnih foruma, pisao je knjige i postao redovni medijski komentator za međunarodna pitanja.

Foto: Reuters ( Kisindžer tokom posete Pekingu 2023. godine sa kineskim predsednikom Sijem Đinpingom)

Posle napada 11. septembra 2001, predsjednik Džordž Buš je izabrao Kisindžera da predvodi istražnu komisiju, ali je zbog protivljenja demokrata, koje su vidjele konflikt interesa zbog brojnih klijenata njegove konsultantske firme, bio je primoran da se povuče iz komisije.

Henri Kisindžer se razveo od prve supruge En Flajšer 1964, sa kojom je imao dvoje djece, a zatim se oženio Nensi Magins, saradnicom guvernera Njujorka Nelsona Rokfelera 1974.

©citajfilter.com 2019-2024 * Osnivač i izdavač: Centar media d.o.o. * Glavni i odgovorni urednik: Mira Kostović * Kontakt: citajfilter@gmail.com