Hodočasnicima, u znak zahvalnosti za svaki pređeni korak…

Izvor: Info centar Sokolac/ Bojana Marković

Hodočasnicima, u znak zahvalnosti za svaki pređeni korak…

 Tebi, voljeni starče

Kad dođe taj mirisan i cvijetan dan

pa sve zamiriše na Đurđevdan,

tad mi i duša mirom miriše,

život oko mene novorođen diše.

Tad se sunce nada mnom veselo šeće,

a moja duša utabanom stazom kreće.

Da ti opet hodi,

da ti se divi,

da ponizno kaže da za tebe živi.

I ponovim u sebi molitvu tvoju,

blagoslovi starče žrtvu moju.

Primi me sveče pod svoj svod

i blagoslovi moj hod.

Neka su molitvene livade i polja,

kuda je prošla noga moja.

Nagradi moju želju, poniznost, muku

i nikad me ne puštaj iz svojih ruku,

pa ću se  molećʼ tebi opet odvažiti

i put ka tebi još jednom potražiti.

Milosrdan budi prema mome trudu

i ne zaboravi me na Strašnome sudu,

kad se saberu svi moji grijesi

neka se i tad Tvoje čudo desi.

Reci da Ti često pohodih,

da s Tobom sve oluje prebrodih,

da me ti primi u svoj dom,

gdje spas nađoh životu svom.

Jer ti mi dušu umi svojom bjelinom,

neprijatelja porazi svojom silinom.

Hvala na svakom daru voljeni starče,

sa tobom dani ljepotom zrače.

Hvala, što zaboravih na sve rane,

što život u jednu molitvu stane,

onu namjenjenu tebi Sveti Oče,

Bogom dani čuda tvorče.

A kad se na početak puta vratim,

ja ći i tad jasno da te pamtim,

bjelinu kojom se umiva duša,

voljenog starca koji me sluša.

I kad me teške misli dotuku

na moje čelo Ti stavi ruku,

da kažem smjelo slava ti Bože,

s tobom se sve na svijetu može.