Mon. Oct 3, 2022
ћирилица /latinica

Rogatičani Milan i Milica Purković ponosni na talenat: Poezija zapisana u genima

Izvor: Glas Srpske

Stopama oca Milorada Purkovića, nastavnika srpskog jezika, krenuli su i kćerka Milica i sin Milan koji, iako su za svoj životni poziv odabrali medicinu, ljubav prema poeziji nose u genima.

Milorad (63), među sugrađanima poznatiji kao Mijo, nastavnik je srpskog jezika u Osnovnoj školi “Sveti Sava” u Rogatici. Pjesme je, priča on, počeo pisati u mladosti.

– U početku se radilo o rodoljubivim i zavičajnim pjesmama. S obzirom na to da se teško dolazilo do prilike da se negdje mogu štampati, završavale su u nekoj svesci ili bloku za pisanje za uspomenu na minula vremena i da pokažem mladima da sam i ja po nešto literarno stvarao – rekao je Mijo.

Kako su godine prolazile i rasle obaveze, pisanje pjesama je napuštao i hvatao se nekih, kako sam kaže, po mišljenju drugih, “pametnijih” stvari.

– Našao sam se među pčelarima. Počeo sam uzgajati pčele i tim poslom se iz hobija i danas bavim, a možda će mi to kad uskoro, za oko dvije godine, napustim učionicu biti uz ono penzioner i “glavno” zanimanje. U pčelinjaku u mom rodnom Zakomu imam oko 40 košnica. One su mi i teret i zadovoljstvo i zato se sve rjeđe hvatam olovke i papira da napišem neku pjesmu, ali ono što imam ljubomorno čuvam i mojoj djeci i đacima često govorim o ljepoti i potrebi pisanja, što je i razlog da u Rogatici imamo blizu 100, većinom mladih, koji se bave pisanjem, pa i pjesama – priča Milorad.

Među njima su i Milica i Milan. Prateći oca, dvadesetogodišnji Milan je pjesme počeo pisati u osnovnoj školi. Njegov dosadašnji rad iznjedrio je i brojna priznanja i nagrade.

Na literarnom konkursu “Tolerancija i interkulturalizam” 2012. u Rudom osvojio je prvu nagradu, a 2014. godine “Kočićevo Zmijanjče”.

Nagrađen je i diplomom za najljepšu poruku na “Drinskim večerima poezije” u Goraždu, a njegova djela nalaze se i u brojnim zbornicima dječije poezije.

S obzirom na to da studira zubnu protetiku na Visokoj zubotehničkoj školi u Zemunu, kaže da mu je poezija trenutno u drugom planu. 

– Ljubomorno čuvam ranije napisane pjesme. Među njima je i više puta nagrađivana pjesma pod naslovom “Ognjište”, koja se završava stihovima: “I u svijet ako odeš, nikad nemoj ponos dati, i kad svega bude dosta, ognjištu se svome vrati” – priča Milan, uz nadu da će se poeziji vratiti kad okonča studije i stabilizuje život.

Otac i majka, koja je takođe prosvjetni radnik, vrata poezije odškrinuli su i Milici (22), koja je pjesme počela da piše u osnovnoj školi i nastavila u srednjoj medicinskoj.

I ona je trenutno poeziju stavila na čekanje.

– Kao student treće godine Medicinskog fakulteta u Foči imam puno obaveza. Ali kad steknem ono “dr”, nadam se da ću se vratiti stihovima i poeziji, makar za svoju dušu – kaže Milica, koja je takođe osvajala nagrade na večerima poezije, a radovi su joj objavljivani u više zbornika dječije poezije. 

Imena Milorada, Milana i Milice našla su se i u zborniku radova “Rogatička poetska pletenica”, koju je povodom minulih “Preobraženjskih dana” u dupke punoj sali gradskog bioskopa promovisao književnik, pjesnik i aforističar Milad Obrenović.

Ado Gegaj

Jedno vrijeme Milorad Purković bavio se i komponovanjem pjesama. Jedna za koju je napisao tekst, a koja je svojevremeno bila veliki hit, jeste i pjesma “225 – 883”, koju je otpjevao Ado Gegaj.

Filter 2019