Doktor Vladimir Mehmedbašić ne smije biti zaboravljen

Izvor: Srna/Srđan Jeremić

Doktor Vladimir Mehmedbašić tokom proteklog rata u naselju Srpska Ilidža, u najtežim uslovima, uspješno je obavio nekoliko hiljada porođaja i operacija, zbog čega je bio omiljen među Ilidžancima.

Brojni ljudi rođeni i tom vremenu dobili su ime po ovom velikom ljekaru i patrioti, kojem se Istočno Sarajevo mora na odgovarajući način odužiti.

Načelnik Odjeljenja ginekologije i akušerstva u Bolnici “Srbija” u Istočnom Sarajevu Branka Semiz, koja je rat provela radeći sa Mehmedbašićem, kaže za Srnu da je riječ o sinu čuvenog revolucionara, člana “Mlade Bosne” Muhameda Mehmedbašića.

“Vladimir je bio Ilidžanac i izraziti lokalpatriota, te su to, vjerovatno, neki od razloga zašto je nakon izbijanja rata odlučio da ostane na Ilidži i dijeli sudbinu sa svojim narodom”, navodi Semizova.

Mehmedbašić je imao troje odrasle djece u inostranstvu kod kojih je mogao otići.

“Iako rođen u Stocu, primarijus Mehmedbašić odrastao je, školovao se i cijeli život proveo na Ilidži. Kada se zaratilo mogao je da bira gdje će da ode. Bio je prvi akušer na sarajevskoj klinici, koja je godišnje imala 10.000 porođaja, gdje je konkurencija bila ogromna, ali on je ipak bio prva violina“, kaže Semizova.

Ona ocjenjuje da je doktor Vladimir Mehmedbašić bio neosporna veličina u ljudskom i profesionalnom smislu, ali da, nažalost, zbog rata nikada nije odbranio pripremljen magistarski rad.

POROĐAJI VRŠENI UZ SVJETLO STAROG AUTOMOBILSKOG FARA

Dom zdravlja Ilidža u aprilu 1992. godine nalazio se u novoj zgradi koja je bila na prvoj liniji fronta, pa je prema riječima Semizove, morao biti izmješten.

“Pronađene su nekakve prostorije u kojima su oformljeni ambulanta i porodilište, u čemu je učestvovao i primarijus Mehmedbašić. To je bila neka vinarija. Imali smo porođajni sto i najosnovnije instrumente, nismo imali čak ni ultrazvučni aparat.

Porođaji su vršeni u prostoriji gdje su rađeni pregledi, ali srećom nikada nije bilo infekcije, uprkos ratnim uslovima”, prisjeća se Semizova.

U porodilištu nije bilo struje, pa je u prvom periodu, umjesto operacione lampe, korišten stari automobilski far spojen na akumulator, koji su vozači, kada bi se ispraznio, odvozili negdje gdje je bilo agregata kako bi ga napunili.

“Prvobitno sam držala to svjetlo, dok bi primarijus porađao ili šio žene. Nije bilo ni grijanja i ložili smo vatru da bismo ugrijali vodu kako bismo mogli oprati bebe. Tako je bilo iz noći u noć, tokom cijelog rata. Poslije smo preselili u jednu kuću u kojoj je bilo komfornije, ali smo se i dalje suočavali sa nedostatkom drva, vode i struje”, navodi Semizova.

Prema njenim riječima, u prostoriji u kojoj je bilo porodilište vršeni su samo porođaji, a ukoliko bi bio potreban carski rez, onda se porodilja odvozila u bolnicu “Žica”, koja je bila udaljena oko kilometar.

“U takvim slučajevima i pod kišom granata, porodilja, sestra, primarijus i ja smo išli u Žicu da obavimo operativni zahvat. Osim carskih rezova, tamo smo radili i histerektomije”, sjeća se doktor Branka Semiz.

Ona precizira da je tu bilo još ginekologa koji su ostajali određeni period, ali da je samo Mehmedbašić bio tu od prvog do posljednjeg dana rata.

Doktor Mehmedbašić znao je da “upravlja” svojim osjećanjima i nikada se nije žalio, mada su postojali zajednički strahovi – da li će se očuvati linija, hoće li neko biti ranjen od kolega ili ukućana, pošto je njegova kuća u kojoj je živio sa suprugom bila na prvoj liniji.

PACIJENTI GA POŠTOVALI, A ILIDŽANCI OBOŽAVALI

Semizova ističe da je Mehmedbašić kao šef porodilišta imao odličnu saradnju sa pojedinim doktorima, ali da su neke kolege, vjerovatno iz svoje spoznaje da nikada neće moći dostići njegov nivo, pokušavale da ga ospore.

“Narod ga je obožavao, čemu najbolje svjedoči događaj kada ga je, nažalost, jedna mlada nadobudna doktorica uz pomoć nekih ljudi smijenila sa mjesta šefa porodilišta. Usudila se smijeniti čovjeka koji je prije rata bio prvi čovjek sarajevskog porodilišta. Međutim, nepunih sat kasnije svi ljudi koji su nešto predstavljali u tadašnjoj Srpskoj Ilidži su se okupili u upravi, nakon čega je primarijus automatski vraćen na svoje staro mjesto”, priča načelnik Odjeljenja ginekologije i akušerstva u Bolnici “Srbija” u Istočnom Sarajevu Branka Semiz.

Iako nije bio snishodljiv prema pacijentima, Semizova navodi da je Mehmedbašić vrhunski obavljao svoj posao i posvećivao punu pažnju svakoj ženi koja mu je došla na pregled ili da se porodi, o čemu najbolje svjedoči “armija” njegovih pacijenata.

Prema njenim riječima, Mehmedbašić je u porodilištu nastojao da održi hijerarhijski duh klinike i ništa nije pojednostavljivao iako je bio rat, pa je porodilje dočekivala dežurna sestra, zatim bi dolazila Semizova kao mlađi dežurni, koja bi obavila prvi pregled.

“Sve je to imalo posljedice i po njegovo zdravlje. Obolio je od jedne autoimune bolesti. Težak je to bio period za sve, pa i za njega. Ipak, mnogi su djeci dali ime Vladimir. Zvali su ga naš Vlado. To je bio čovjek institucija za sebe, jedan esteta koji je u svemu volio da uživa i druge je učio kako to da primijene”, ističe Semizova.

Doktor Mehmedbašić volio je sport, a obožavao ruske klasike, o kojima su noći provodili pričajući.

“To mu je valjda u genima bilo. Jednostavno je bio naklonjen Rusima, pa kada bismo pričali o ruskim klasicima, to bi bilo kao umjetničko veče”, napominje Semizova.

POČEO DA PADA U ZABORAV, NEMA OBILJEŽJE U GRADU

Semizova smatra da Istočno Sarajevo mora naći odgovarajući način da se oduži doktoru Mehmedbašiću.

“Mislim da mu se nismo odužili, počeo je da pada u zaborav, jer onaj kojeg ne pominjemo i ko nema neko obilježje u ovom gradu bude zaboravljen. Ne smijemo dozvoliti da zaborav odnese to ime, jer upravo ljudi koji danas izgrađuju ovaj grad jesu njegove bebe. On je omogućio da oni zdravi dođu na svijet – to je veliko”, ističe doktor Branka Semiz.

U momentima dok su se borci borili na prvoj liniji, doktor Mehmedbašić borio se da njihova djeca dođu zdrava na svijet i da njihove žene prođu što bezbolnije prilikom porođaja.

“Za vrijeme rata u porodilištu u Srpskoj Ilidži obavljeno je više od 2.500 porođaja, odnosno oko 700 porođaja godišnje. Nažalost, dobar dio dokumentacije je izgubljen prilikom evakuacije nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Tu su se porađale žene iz Ilijaša, Vogošće, Ilidže, Rajlovca, Hadžića, pa jedan dobar dio rata i iz Kiseljaka”, navodi Semizova.

Doktor Vladimir Mehmedbašić na Ilidži je ostao i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Rođen je 1934. godine, a umro 21. decembra 2015. godine.