Sun. Jan 23, 2022
ћирилица /latinica

Godišnjica oslobođenja Otesa-sjećanje na Zorana Borovinu

Izovr: FILTER

U jutro 5. decembra 1992. godine završene su borbe za oslobođenje Otesa i ovo sarajevsko naselje u potpunosti prelazi pod konrolu Vojske Republike Srpske. U čast pukovnika Zorana Borovine Otes je isti dan preimenovan u Zoranovo i taj naziv je nosio do egzodusa 1996. godine.

Dan uoči oslobođenja Otesa poginuo je pukovnik Vojske Republike Srpske Zoran Borovina. Rođen je 1952. u Malom Polju kod Han Pijeska. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Han Pijesku nakon čega upisuje Vojnu akademiju (Jugoslovenska narodna armija) u Beogradu. Posljednju godinu studija je završio u Vojnoj akademiji u Rajlovcu. General Ratko Mladić ga 1992. postavlja za komandanta Ilidžanske brigade sa činom pukovnika Vojske Republike Srpske. Na položajima se izuzetno istakao hrabrošću i odlučnošću. Uživao je veliko poštovanje među svojim podređenim borcima.

Zbog svakodnevnog granatiranja civilnih položaja u Srpskom Sarajevu od strane takozvane ArBiH, vojna komanda Srpskog Sarajeva je donijela odluku o oslobađanju Otesa koji je predstavljao važan strateški položaj i sa kog je takozvana ArBiH ispaljivala najveći broj granata. Operacija oslobađanja Otesa kojom je komandovao Zoran Borovina je počela u zoru 1. decembra 1992. On je zajedno sa svojim borcima danonoćno boravio na prvim linijama. Borbe su bile vrlo naporne jer je teren gradska urbana sredina u kojoj se svaki objekat teško zauzima.

Četvrti dan operacije u predvečerje 4. decembra 1992. komandant Borovina je sa nekoliko dobrovoljaca izvršio diverzantski upad na neprijateljske položaje. Tokom akcije među njegove borce je bačena ručna bomba koju je pukovnik Borovina pokušao da vrati. Ručna bomba je eksplodirala u njegovoj desnoj šaci. Tijelo komandanta Borovine su njegovi saborci prenijeli u ratnu bolnicu Žica u Blažuju, gdje je hirurg Miodrag Lazić konstatovao njegovu smrt oko 21 čas 4. decembra 1992. godine.

Miodrag Lazić o pogibiji Zorana Borovine zabilježio je sljedeće:”Oko dvanaest počinju da padaju teške granate na pedeset do sto metara oko nas. Nema straha. Operišemo i šutimo. U 16 sati vidim užarene kugle naše artiljerije koje lete ka Igmanu…Sad je oko 21 čas. Baš u ovo vrijeme donešen je leš komandanta Zorana Borovine. Poginuo je predvodeći svoje borce u jurišu. Nema desnu šaku. Povrede glave, grudi, lica. Među njegove borce pala je ručna bomba. Hrabri komandant Ilidžanske brigade pokušao je da je vrati neprijatelju. Eksplodirala je u njegovoj desnoj šaci. Zaštitio je vojnike svojim tijelom. Bio je pravi komandant. Na lijevom džepu svoje vojničke bluze nosio je bedž sa likom Njegoša. U desnom je imao bombone. Iste one koje je dijelio djeci prije pet-šest dana, kada je dolazio u posjetu bolnici.”

Odlikovan je posthumno na Vidovdan 1993 godine Ordenom Karađorđeve zvijezde 1. reda. Sahranjen je uz sve vojne počasti u Beogradu na groblju Orlovača, na zahtijev porodice.

Nakon pogibije Zorana Borovine nastalo je nekoliko pjesama o njegovoj pogibiji. Borci Ilidžanske brigade su sastavili pjesmu o pogibiji komandanta Zorana Borovine koju su nazvali „Pjesma o Zoranu Borovini“.

Srpski književnik Todor Karišik je u svom djelu Put do Sunca, u stihu opisao čitavu bitku koju je predvodio komandant Zoran Borivina. U posveti je napisao: „Ovu pjesmu posvjećujem srpskim braniocima Ilidže i legendarnom komandantu Zoranu Borovini koji je sa hiljadama srpskih sinova stao na branik Otadžbine i ostao da je vječno čuva“.

Srpski muzičar Ljubiša Kalas je 1993. snimio pjesmu „Zorane, Zorane“ koju je posvetio komandantu Zoranu Borovini.

Vlasti Srpskog Sarajeva su 1992. jednu od ulica na Dobrinji 1 proglasile Ulicom Zorana Borovine. Nakon što je taj dio grada pripao FBiH vlasti tog BH entiteta su ulici odmah promijenile naziv. Danas jedna od ulica Istočne Ilidže u naselju Pavlovac nosi Zoranovo ime.

Filter 2019