Wed. Dec 8, 2021
ћирилица /latinica

Kako je kajmak proslavio Romaniju: Dušanka se 15 godina borila za brendiranje ove đakonije

Izvor: Srpska Info

Nigdje nema takvog kajmaka kao na Romaniji, gurmani to odavno znaju. A 2019. to je i zvanično potvrđeno, pečatom Međunarodne organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva. Tako je đakojinija, koju domaćice iz ovog kraja proizvode već vijekovima, postala brend prepoznatljiv u 29 zemalja svijeta.

A u čemu je tajna romanijskog skorupa kajmaka? Zašto svaki kajmak nije isti? I kako to kajmak tek kada “odraste” postane skorup, najbolji proizvod koji može dati planinsko mlijeko?

Ove, i mnoge druge misterije, ekipi Srpskainfo je otkrila Dušanka Borovčanin iz Sokoca, jedna od danas malobrojnih domaćica, majstorica za pravljenje romanijskog kajmaka i skorupa.

– Prije 30 godina, kada sam se udala, ja sam kao i sve druge žene počela da pravim kajmak, pažljivo prateći kako to radi moja svekrva. I ništa se od tada nije promijenilo, osim posuđa – kaže Dušanka.

Surutka

Nekad se, kaže, mlijeko razlivalo u drvene karlice, koje su se redovno prale i prepirale isključivo surutkom. Nikako deterdžentom! Pa su se te pomije davale stoci.

Danas se koristi suđe od emajla i inoksa. Ali i danas, da bi se proizveo kajmak, valja uložiti mnogo rada i paziti na svaki detalj.

Mlijeko se, objašnjava Dušanka, vari u velikim šerpama, pa se, ključalo, prespe u manje šerpe i ostvlja na šporetu nekoliko sati.

Onda to ide u kolibu, gdje se loži vatra i gdje se budući kajmak dimi. To mu daje poseban ukus, karakterističan za romanijski vareni kajmak. U kolibi ostaje 72 sata, da se formira korica  priča Dušanka.

Kjamak se skida i slaže u drvene kačice. Soli se, pokriva krpom i drvenim krugom i pritišće kamenom. Krug, kamen i krpa se svakih sedam dana peru surutkom.

Kajmak može biti i mlad, a skorup je samo kajmak koji je u kačici odležao bar dva mjeseca i tako sazrio.

Cijena

Ali, to nije sve. Posuđe za “proizvodnju” kajmaka mora se redovno prati i sušiti na suncu.

A i sirovina mora biti posebna. Jedino ako je proizveden od mlijeka krava, koje slobodno hodaju, pasu i piju bistru planinsku vodu – kajmak se može nazvati pravim romanijskim.

Uh, teško je sve ovo prepričati, a kamoli izvesti! I nije čudo što kilogram skorupa košta koliko i kilogram najboljeg meda.

I biće da je Dušanka stekla pravo bogatstvo praveći, godinama, kajmak i skorup?

Ma, taman posla! Od ovog se posla ne može živjeti, iako sav kajmak prodam na kućnom pragu. Mogla bi prodati i više, da imam. Ali od svojih krava dobijem 40 do 50 litara mlijeka dnevno, a to je dovoljno za, otprilike, kilogram skorupa – objašnjava Dušanka.

Četvoro djece

I dodaje da se romanijski kajmak može praviti samo od maja do oktobra. I da ona dvije trećine mlijeka prodaje mljekari – valja obezbijediti redovan prihod za porodicu.

A porodica nije mala. Četvoro djece su ova vrijedna žena i njen suprug othranili i izveli na put.

Kćerka Milka je diplomirana pravnica, živi u Banjaluci.

Kćerka Milica je diplomirana inženjerka šumarstva, a i njen brat Miljan, Dušankin sin jedinac, to će uskoro postati – apsolvent je na Šumarskom fakultetu.

Najmlađa kćerka, mjezimica Marina, uči farmaciju u srednjoj školi.

Ja sam završila srednju školu, tehničarka sam drvoprerade, ali sam se rano udala i nikad nisam radila u struci. Bila sam dobra učenica, željela sam da studiram, ali nije se moglo, nije bilo para. I zato sam zapela da svojoj djeci pružim šansu. I oni su je iskoristili. Svi su bili sjajni đaci i studenti, iako su od malih nogu radili na imanju – priča ponosna majka.

Standardizacija

A posla na imanju ima na pretek, za svakog člana porodice. Zime su na Romaniji žestoke, valja pripremiti ne samo zalihe kajmaka, nego i bogatu zimnicu, pa mast, čvarke, slaninu i gomilu drva za ogrijev.

Valja nama dogurati do Đurđevdana, da se, kao hajduci, dohvatimo livade – veli u šali Dušanka.

Uz sve majčinske i domaćičke obaveze, ova energična žena se, zajedno sa svojim drugaricama iz sela u opštini Sokolac, Han Pijesak i Rogatica, 15 godina borila za bredniranje romanijskog skorupa kajamka. Osnovale su udruženje, putovale po sajmovima i seminarima i slušale komentare tipa “nema od toga nikakve vajde”.

Ali, nisu odustajale. I uspjele su.

Sada težimo standardizaciji, idemo za tim da proizvod svake od nas ima približno isti stepen masnoće, slanosti, kiselosti. Da kupci, kad kupuju naš kajmak, unaprijed znaju šta će dobiti  kaže Dušanka za Srpskainfo.

U borbi za bredniranje ženama sa Romanije pomagale su i međunarodne organizacije i udruženja iz zemalja regiona i Opština Sokolac. Najviše im je, kaže, pomoglo Ministarstvo poljoprivrede RS, pogotovo oko projekata.

Tako to ide. Mi pravimo skorup, oni projekte. Svako svoj posao – kaže Dušanka.

Žene na selu mnogo rade, a malo imaju

U cijelom svijetu danas se obilježava Međunarodni dan žena na selu. Generalna skupština UN je 2007. godine odlučila da 15. oktobar posveti ženama sa sela, kako bi se skrenula pažnja na probleme sa kojima se one suočavaju.

Žene na selu mnogo rade, a malo imaju, najčešće nisu suvlasnice imanja, nemaju penziono osiguranje i više su izložene nasilju u porodici, nego žene u gradovima. S druge strane, upravo od žena koje žive na selu, a čine tri četvrtine svjetske populacije, zavisi proizvodnja hrane, natalitet i opstanak čitavih zajednica i nacija.

Iako formalno, po zakonu, žene u BiH imaju ista prava kao i muškarci, zbog patrijarhalne tradicije ta su prava često samo mrtvo slovo na papiru. Prema publikaciji „Žene i muškarci u BiH“, koju objavljuje Agencija za statistiku BiH, u ruralnim naseljima u BiH živi oko 972.000 žena, od čega oko 330.000 žena živi u selima u RS. Ipak, žene su vlasnice manje od pet odsto seoskih imanja.

Filter 2019