Fri. Oct 15, 2021
ћирилица /latinica

Kovač: Genocid nad Srbima – pedagoški izazov?

Izvor: Srna

Izučavanju genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu treba pristupiti sa naročitom pažnjom, a potom bez ublažavanja prenijeti na učenike što je pedagoški izazov, ocijenio je profesor istorije u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banjaluka Danilo Kovač.

Kovač je rekao Srni da je poruke o stradalim sunarodnicima moguće interpretirati i prenositi budućim generacijama na razne načine, a da se čini da je uloga škole i nastavnika naročito značajna u ovom procesu.

Prema njegovim riječima, nastava genocida nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata nesumnjivo duboko ulazi u domen teške prošlosti i potrebno joj je pristupiti sa posebnom pažnjom, a nastavnik treba da učenicima prenese ne samo činjenično znanje o temi, već i moralnu poruku.

– Nakon kratkog istraživanja koje sam sproveo u gimnazijama Republike Srpske i londonskim školama, čini se da naši nastavnici nerado poučavaju o teškim temama. Naši učenici bi, s druge strane, željeli da prodube svoje interesovanje o Holokaustu, genocidu nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te životu u koncentracionim logorima – naveo je Kovač.

Prema njegovim riječima, za nastavu koja podrazumijeva proučavanje nasilja jače grupe ljudi nad slabijom naučnici koriste termin “teška istorija”, a u ovom kontekstu koristi se i termin “osjetljiva prošlost” ili “prošlost traumatskog sadržaja”.

On je naveo da je pedagoški izazovno suočiti učenike sa stresnim sadržajima, ne izazivajući kod njih traumu ili destruktivnu mržnju, a sa druge strane, ti sadržaji se ne smiju pojednostaviti jer način ubistva nije beznačajan.

”Počinioci”, kaže, nisu neka mistična bića koja se rađaju u redovima jednog i određenog naroda i koja su naglo “izumrla” nakon završetka Drugog svjetskog rata, te ističe da tom pitanju treba pristupiti sa naročitom pažnjom.

– Bilo kakva relativizacija srpskog stradanja i patnje nije zasnovana na istorijskim činjenicama i moralne poruke bazirane na netačnoj i nepreciznoj generalizaciji bi, nesumnjivo, donijele samo štetu. U nastavne sadržaje potrebno je uključiti italijanske, ili čak i njemačke izvore, koji genocid nad Srbima, odnosno način njegovog sprovođenja, osuđuju kao anticivilizacijski čin – naveo je Kovač.

On je istakao da kompleksno i precizno znanje istorijskih činjenica treba da preovladava nastavnim sadržajima, učenici treba da shvate štetnost pasivnog posmatranja negativnih društvenih fenomena, kao i važnost blagovremene građanske reakcije u slučaju bilo kakve vrste nasilja nad bezopasnim i manjinskim grupama stanovništva.

Kovač je naglasio da učenici treba da znaju da nisu svi Hrvati odobravali brutalnu i nasilničku ustašku politiku kako bi se izbjegle štetne generalizacije, odnosno poistovjećivanje cijelog naroda sa počiniocima zločina iz njegovih redova i političkim liderima.

– Potrebno je analitički obraditi značenje pojma “žrtva”, kao i pojma “počinilac zločina”, koje mogu biti mnogo kompleksnije od svakodnevne upotrebe ovih riječi – istakao je Kovač, viši asistent Filozofskog fakulteta u Banjaluci na predmetu Metodika nastave istorije.

On je istakao da, kada je riječ o samim nastavnim sadržajima, detaljno i analitičko poznavanje prošlosti predstavlja prvi i najvažniji korak.

– Istorijsko znanje omogućava razumijevanje ključnih procesa nacionalne istorije, njegovanje kulture sjećanja i predstavlja preduslov za ostvarenje ostalih nastavnih ciljeva. Iako neophodno, poznavanje istorijskih činjenica nije dovoljno. Kako bi se razumio značaj teme u širem kontekstu potrebno je obraditi i neke druge aspekte, poput pitanja dostižnosti pravde, priznanja krivice, memorijalizacije i održanja vjere u teškim životnim situacijama – rekao je Kovač.

Od velikog značaja je, kako smatra, i pitanje transgeneracijske traume, odnosno traume koja se prenosi generacijama i njen značaj za objašnjavanje određenih političkih procesa i događaja u poslijeratnoj Jugoslaviji.

U sličnom kontekstu potrebno je obraditi pitanje /ne/mogućnosti povratka preživjelih žrtava u normalan život.

Pažljivo poredeći genocid nad Srbima sa drugim genocidima, naveo je Kovač, moguće je analizirati društvene okolnosti koje pogoduju nastanku “počinilaca” da bi se slični procesi mogli prepoznati u budućnosti i na njih adekvatno i blagovremeno reagovati.

On smatra da je ove obimne sadržaje potrebno sagledati iz ugla više nastavnih predmeta ‒ istorije, pravoslavne vjeronauke, srpskog jezika, filosofije, sociologije i likovnih umjetnosti, da se obrada sadržaja proprati/dopuni pedagoški prilagođenim stručnim vođenjem i obilaskom stratišta Srba.

Smatra da treba naglasiti da isticanje značaja genocida nad Srbima jeste preduslov za optimizaciju ove nastavne teme, a da u koncipiranju nastave o genocidu nad Srbima naročito korisno razmotriti akademska dostignuća discipline o nastavi Holokausta.

Kovač se nada da će najavljene reforme obrazovanja biti više suštinskog nego administrativnog karaktera, te da će se ovim tema pristupiti sa naročitom pažnjom i iskrenom željom za unaprijeđenjem nastavnih sadržaja.

– U nedostatku značajnih akademskih doprinosa o nastavi o genocidu nad Srbima i preporukama za njeno izvođenje, potrebno je analizirati na koje načine su razrađeni evropski obrazovni sistemi pristupili pitanju svojih žrtava u periodu Drugog svjetskog rata – rekao je Kovač.

On je istakao da kvalitetno znanje o genocidu nad Srbima nesumnjivo može doprinijeti kvalitetu obrazovanja učenika, razvoju njihovih moralnih vrijednosti, građanskog vaspitanja, te njegovanju kulture sjećanja.

Kovač je trenutno doktorand i stipendista Univerziteta La Sapijenca u Rimu, gdje se bavi istorijom Nezavisne Države Hrvatske.

Filter 2019