Fri. Jul 23, 2021
ћирилица /latinica

Slijepi hodočasnik Radmilo Nastić – dovoljno je samo zrno vjere

Izvor: Srna

Radmilo Nastić /41/, koji je oslijepio prije tri godine, pješice je sa dvadesetak hodočasnika iz Gacka prešao put dug 100 kilometara do manastira Ostrog i poklonio se moštima velikog srpskog svetitelja i čudotvorca Svetog Vasilija Ostroškog.

Nastić priča da je godinama imao želju da sa gatačkim hodočasnicima, povodom 12. maja Dana Svetog Vasilija Ostroškog, prepješači put do ovog manastira, ali da zbog problema sa očima i očnim pritiskom nije imao hrabrosti da se upusti u takav, fizički zahtjevan poduhvat.

“To je veoma naporan put, mnogo se hoda i malo spava, što je za moje zdravstvene probleme predstavljalo veliki rizik. Sada tih problema više nemam, pa sam se odlučio da krenem i tako ispunim dugogodišnju želju”, rekao je Nastić Srni.

Nastić je dodao da su ga dodatno ohrabrili prijatelji, koji godinama idu na ovo hodočašće, ali da nije izostala ni podrška porodice.

“Majka je na početku bila malo zabrinuta, ali sam joj rekao da nema potrebe da brine, jer će mi prijatelji Velibor Vasiljević, Goran Šotra i Aleksandar Mastilović pomoći oko svega, što su i radili tokom cijelog puta. Prema meni su se ophodili sa bratskom ljubavlju”, naglasio je Nastić.

Hodočasnike pratilo ugodno i sunčano vrijeme

Grupa hodočasnika, među kojima i dvije djevojke, po ugodnom sunčanom vremenu iz Gacka je krenula 9. maja oko 10.30 časova.

Prema riječima Nastića, prvi dan je fizički najzahtjevniji s obzirom na to da se prelazi skoro 50 kilometara, odnosno polovina puta do manastira.

“Uz kratke pauze hodali smo do 23.00 časa, kada samo na pogodnom mjestu na Goliji /Crna Gora/ stali da prenoćimo”, dodao je Nastić.

On je naveo da mu pješačenje nije toliko teško palo, pošto redovno šeta po pet i više kilometara, a prošle godine je, učestvujući u litiji, od Gacka do manastira na Goliji bez većih problema prešao tridesetak kilometara.

Prvog dana, kaže, nije imao nikakvih bolova, ali ga je drugog dana zaboljelo ispod koljena, što je osjećao i mjesec dana nakon povratka kući.

“Moram naglasiti da sam dionicu od oko četiri kilometra vozio u kombiju, pošto se išlo nekom teško prohodnom prečicom, pa su mi savjetovali da ne idem jer bih se mogao povrijediti. Nije mi bilo drago, pošto sam htio čitav put da prepješačim”, istakao je Nastić.

Narednog jutra ih je, nakon što su mu prijatelji hodočasnici pomogli da se spremi, očekivala kraća i manje zahtjevna deonica do Nikšića, na kojoj su pravili duže pauze da bi u večernjim časovima stigli u parohijski dom u Nikšiću, gdje su i noćili.

“Spavali smo na pločicama, ali valjda zbog umora, to mi uopšte nije smetalo. Tu mi je nekako bilo najljepše. Zatvoren prostor, susret i razgovor sa drugim grupama hodočasnika iz raznih krajeva Republike Srpske. Bilo je to jedno veče za pamćenje”, istakao je Nastić.

S pjesomom išli prema Ostroškom manastiru i Svetom Vasiliju

Trećeg dana, 11. maja, gatački hodočasnici su u ranim jutarnjim časovima uz pjesmu nastavili prema Ostrogu, gdje su stigli oko 11.00 časova.

“Zbog situacije sa virusom korona ove godine nije bilo vjernika, kao proteklih, pa smo prilično brzo pristupili svetitelju. Hodočasnici su mi pričali da su ranije dešavalo da čekaju i po više časova da se poklone Svetom Vasiliju”, rekao je Nastić.

Za Nastića je ovaj put, kako je ispričao, bio iskušenje i ispit, ali je veoma srećan što mu je Bog dao snagu da izdrži i stigne do cilja, uz nesebičnu pomoć hodočasnika, bez kojih ne bi mogao.

“To je za mene ispunjenje dugogodišnje želje, a čim čovjek tako nešto ostvari osjeća se srećnim i ispunjenim. Iskreno, imam želju da opet idem. Najvažnije je s kim ideš. Ova grupa ljudi sa kojom sam imao privilegiju da budem prema meni se ophodila kao prema bratu i sa njima bih bio spreman da se uputim na bilo koju destinaciju”, naglasio je Nastić.

Problemi sa vidom nastali još u srednjoj školi

Problem sa očima Radmilu se pojavio još u osnovnoj školi, kada je narednih nekoliko godina imao četiri operacije u Rusiji, da bi mu se 2013. godine stanje ponovo iskomplikovalo, što je zahtijevalo nove hirurške zahvate.

“Na koncu 2018. godine zbog pogrešne odluke doktora na jednoj privatnoj klinici u Beogradu došlo je do komplikacija koje su uzrokovale potpuni gubitak vida. Bilo je to ostvarenje mog najvećeg straha. Iskreno, na početku sam bio potpuno skrhan, ali sam s vjerom u Boga i podršku porodice i prijatelja krenuo dalje”, rekao je Nastić.

Život mu se u posljednje tri godine potpuno promijenio, više nije u stanju da samostalno funkcioniše, pošto mu je uz svu želju i trud, potrebna svakodnevna pomoć.

“Kući se nekako i snalazim i koliko-toliko funkcionišem, ali za svaki izlazak mi je potrebna pratnja. Dobio sam i štap, ali se još nisam usudio da sam šetam”, rekao je Nastić.

Nastić je naveo da se odlično snalazi u virtuelnom svijetu, pošto zahvaljujući novim tehnologijama bez većih teškoća može da koristi mobilni telefon i računar, čiji softveri se svakodnevno razvijaju i prilagođavaju slijepim i slabovidim licima.

Filter 2019