Tue. Jul 27, 2021
ћирилица /latinica

”Virtuelni muzej sarajevskog polja”: Potreba da se zaštiti etnografski kontinuitet Srba

Izvor: FILTER/I.P.V

”Virtuelni muzej sarajevskog polja” je novi projekat omladinskog udruženja ”Aksiom” iz Istočnog Sarajeva. Oko ideje su se okupili jer su prepoznali potrebu za etnografskim muzejom koji bi skupljao građu i eksponate sa područja Sarajevsko-romanijske regije. Iako je muzej još uvijek smješten u virtuelni svijet, nadaju se da će se potreba za ovakvim mjestom prepoznati i da bi se, u neko dogledno vrijeme, muzej mogao preseliti iz virtuelnog u stvarni svijet.

Za sebe kažu da su grupa amatera koju spaja ljubav prema folkloristici i etnografiji. Udruženje postoji od 2013. godine i iza sebe imaju nekoliko značajnih projekata i dvije izdate knjige. Najnoviji projekat virtuelnog muzeja je bio povod da razgovaramo sa predsjednikom udruženja, Goranom Kovačevićem.

FILTER: Otkud ideja za formiranje ”Virtuelnog muzeja sarajevskog polja”?

G.K: Ideja je nastala iz činjenice da na području sarajevsko-romanijske regije, nemamo nikakav muzej, tj. ustanovu koja bi se bavila prikupljanjem, čuvanjem i promocijom etnološke građe ovog prostora, a koja po nama predstavlja značajan dio kulturnog identiteta Srba u BiH i svjedočanstvo o našim korijenima i porijeklu. Odlučili smo se na pokretanje fejsbuk i instagram stranice, jer je to trenutno jedina moguća opcija, koja zahtijeva samo naše vrijeme i naše resurse. Cilj nam je da zainteresujemo i privučemo pažnju što većeg broja ljudi, prvenstveno građana Istočnog Sarajeva, jer smatramo da u našem gradu i na našoj regiji, postoji potreba za takvim sadržajem. Mi smo u par navrata imali priliku razgovarati sa čelnim ljudima kako iz Grada, tako i gradskih opština, te direktno inicirati ideju o osnivanju zavičajnog muzeja. Ovo je samo još jedan način da ukažemo na postojanje izuzetno bogatog sadržaja, eksponata, informacija i dokumenata koji stvaraju realnu potrebu za muzejskom ustanovom na području grada Istočno Sarajevo, koja bi ih baštinila i bila, slobodno mogu da kažem, i od republičkog značaja.

FILTER: Da li postoji neka nada da se iz virtuelnog muzej prebaci u stvarni svijet?

G.K.: Nada umire zadnja. Mi iskreno vjerujemo da će ova virtuelna priča biti prepoznata i da će prerasti u stvarni muzej. Moram reći da mi, inače, jako malo vodimo računa o našem kulturnom naslijeđu i da ćemo vjerovatno u skorijoj budućnosti biti prinuđeni da djecu iz Istočnog Sarajeva vodimo u Sarajevo, Banjaluku, Zagreb i Beograd, tj. u druge države, da bi oni vidjeli kako je nekad nešto bilo, ili izgledalo kod nas, što je apsolutno nedopustivo.

Nažalost, imali smo i tu nesrećnu okolnost da je u proteklom ratu nepovratno uništeno mnogo toga, imanja su razorena i spaljena, a ljudi su napustili svoja vjekovna ognjišta – ali, na svu sreću, još uvijek ima onih koji su ponešto uspjeli sačuvati.

Mi želimo da na jedan drugačiji način promovišemo naše kulturno i istorijsko naslijeđe, da zainteresujemo građane za ovu tematiku. Želimo da ih animiramo da nam pomognu u našoj namjeri, tako što će nam se javiti ukoliko imaju narodne nošnje, stare predmete, dokumenate, fotografije, koje bismo mogli uslikati, postaviti na stranicu. Rado bismo nešto od toga primili na čuvanje, ili čak otkupili, u nadi da će se jednog dana ta građa izložiti u stvarnom muzeju i svjedočiti o kontinuitetu našeg postojanja na ovom području. Znate, često se dešava da ljudi spale, ili na drugi način unište staru narodnu nošnju, pokućstvo i sl. jer im to nije više potrebno, zato mi apleujemo da ukoliko posjedujete nešto javite nam se, jer mi želimo to da otrgnemo od zaborava.

FILTER: Kada je projekat virtuelnog muzeja pokrenut?

G.K.: Projekat je krenuo prije otrilike mjesec dana. Za sad smo bazirani na stare fotografije, pokućstvo i narodne nošnje, zato što nam je to dostupno. Trudimo se da svaki eksponat kratko opišemo na jedan edukativan način. Većina ljudi, posebno starijih, se sjeća tih predmeta jer su ih koristili, ali zbog mlađih naraštaja trudimo se dati i opis, da bi, kada ga vide, imali predstavu o čemu se radi i za šta se to koristilo. Radimo na tome i nadamo se da ćemo istrajati na neki način. Interesantno je reći da se skoro svakodnevno javi neko od naših sugrađana da pohvali ideju, ili da ponudi neku vrstu pomoći. Tako da se nadamo da smo na dobrom putu i da ćemo naići na razumijevanje i podršku naših sugrađana, iako smo na početku i još uvijek nedovoljno vidljivi u marketinškom smislu.

FILTER: Kakav je odnos lokalne zajednice prema vašem udruženju i da li vi imate svoj fundus tj. etnološku zbirku predmeta koji bi se našli u stvarnom muzeju?

G.K: Omladinsko udruženje ”Aksiom” postoji od 2013. godine i moram reći da su tadašnja dva načelnika, Predrag Kovač iz Istočne Ilidže i Ljubiša Ćosić iz Istočnog Novog Sarajeva, finansijski podržali osnivanje našeg udruženja. Od 2013. godine do danas, imali smo podršku lokalnih zajednica kroz različite projekte, u skladu sa njihovim mogućnostima. Tako da mislim da i u ovom projektu možemo naići na razumijevanje, s tim da ovo sada smatramo više gradskim pitanjem, jer to treba biti ustanova na nivou grada koja će imati edukativni i turistički karakter i biti na lokaciji koja je privlačna.

Omladinsko udruženje Aksiom ima solidnu etnološku zbirku, koja se ne odnosi samo na Sarajevsko-romanijsku regiju, nego na skoro sve krajeve BiH u kojima su Srbi živjeli, ili žive i danas. Naša ideja je da ”Aksiom” svoju zbirku u konačnici ustupi gradu Istočno Sarajevo, odnosno Zavičajnom muzeju u Istočnom Sarajevu kada dođe do osnivanja. Mi idemo ka tome, a da li će to neko prepoznati, to ne znam. Samo prikupljanje eksponata je mukotrpan i skup posao, a još teže od toga je održavanje tih eksponata. Nas nekolicina koji prikupljamo i trenutno čuvamo tu građu imamo problem skladištenja tih eksponata, a s obzirom da se radi o starim predmetima koje je već načeo zub vremena, to treba i održavati na adekvatan način, a sve to zahtijeva i novčana sredstva, vrijeme, energiju pa i stručno znanje. Zato iskreno vjerujemo da će se uvidjeti javni interes i da će priča oko muzeja krenuti. Muzej je potreban prije svega nama, u edukativne svrhe. Mi, kao sarajevski Srbi, imamo svoje kulturno i istorijsko naslijeđe, imamo dosta toga čime možemo da se pohvalimo, imamo jedan kontinuitet na ovim prostorima. Mi iza sebe imamo ljude, djela, dostignuća, istorijske fakte, mnogo toga što govori o našoj bogatoj tradiciji i djelima na ovom prostoru, a mi to sve posmatramo nekako letargično, zanemarujemo. Umjesto što negodujemo i između sebe raspravljamo o novim tekovinama koje se zadnjih godina postepeno izgrađuju za područje sarajevsko-romanijske regije, mi treba na to da odgovorimo adekvatno, da argumentovano i činjenično predstavimo stvari, damo primjere, opipljive dokaze, koje se tiču naše istorije i porijekla. Smatram da mi to možemo, samo nemamo ustanovu koja bi se bavila time. Zato smo se mi odlučili da animiramo ljude i da prikupljamo građu.

FILTER: Veliki dio te građe se iznosi iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i to je godinama unazad veliki problem.

G.K.: Da, to je poseban problem na koji mi trenutno ne možemo uticati. To je nešto što treba rješavati institucionalno, na nivou Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Mi generalno imamo problem šverca etnološkim i arheološkim eksponatima, koji imaju određenu umjetničku, kulturnu i istorijsku vrijednost. Ljudi obilaze teren, otkupljuju ili dobijaju na poklon eksponate koji najčešće završavaju u privatnim kolekcionarskim zbirkama izvan naše zemlje. Ukoliko se na tome ne bude sistemski radilo, kroz par godina na našem terenu neće ostati ništa što bi bilo dokaz jednog kulturnog identiteta i kontinuteta. Opet ponavljam, u tom slučaju, bićemo primorani da kroz par godina našu djecu vodimo po drugim državama i njihovim muzejima da ih upoznajemo sa našom tradicijom i kulturom.

FILTER: Pošto ovo radite godinama, da li ste primjetili da postoje pokušaji svojatanja naše kulturno istorijske građe i identiteta?

G.K.: Da, kako da ne. I to uopšte nije ništa novo. Postoji čitava grupa ljudi, koji su „na zadatku“, a njihov primarni zadatak je da prikupe što više građe i istu prikažu kao svoju, kada dođe u njihove ruke. Tih primjera na terenu imamo mnogo. Manje-više mi se svi poznajemo i susrećemo se često. Dakle, to je nešto što se dešava, ali tim prije mi treba da reagujemo, jer ako mi našu etnološku građu nigdje ne prikazujemo, drugi mogu da je predstavljaju kako žele. Od momenta kada mi počnemo da prikazujemo i publikujemo, i kada bude više mjesta na kojima određena građa može da se vidi, da se uporedi, da se o tome pišu stručni radovi, tada će se i prisvajanje naše etnološke građe smanjiti. Do tada, mi ne možemo uticati na to.

FILTER: Kakva je vaša saradnja sa Muzejom Republike Srpske kao krovnom organizacijom koja se bavi očuvanjem etnološke građe?

G.K.: ”Aksiom”, ali i ja lično imamo izuzetnu saradnju sa svim muzejima u državi, pa tako i sa Muzejom Republike Srpske. Skoro svi muzeji koji danas postoje u Republici Srpskoj potiču iz prethodnih državnih uređenja, i to su muzeji koji su osnovani kao regionalni i bave isključivo svojom regijom, kao što su: Muzej Hercegovine, Muzej Semberije, Muzej Kozare i Muzej Bosanske krajine, koji je danas Muzej Republike Srpske. Mada moram reći, koliko je meni poznato, što se tiče izloženih eksponata u Muzeju Republike Srpske on je i dalje ostao u okvirima Bosanske Krajine. U suštini samo Sarajevsko-romanijska regija je ta koja nema svoj muzej, a jako je značajna i zauzima veliku teritoriju, od Trnova do Sokoca i od Sarajevskog polja pa do Kaknja – grubo rečeno. To je jedan ogroman teren koji nije pokriven i koji je, na neki način, izložen raznim manipulacijama, jer mi nemamo nikoga ko će o tome brinuti.

FILTER: A kakva je saradnja sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu?

G.K.: Mi imamo dobru saradnju sa tom instistucijom. U projektima koje smo do sada radili, među kojima je i jedan evropski projekat finansiran od fonda Kreativna Evropa i Evropske komisije, oni su bili maksimalno otvoreni i izašli su nam u susret. Zemaljski muzej je po meni najznačajnija muzejska kuća u BiH, koja čuva ogromnu količinu građe, ali je nažalost suočena sa mnogim problemima. Tu ima građe iz cijele Bosne i Hercegovine i nju je potrebno sačuvati bez obzira na sve.

FILTER: Koji su razlozi zbog kojih zavičajni muzej sarajevskih Srba još uvijek nije zaživio?

G.K.: Prvi problem je prostor i drugi problem su finansije. Što se tiče eksponata, OU ”Aksiom” ima određenu količinu istih koju bismo ustupili za početnu etnološku postavku. U šali često kažemo da čitav svijet ima problem sa eksponatima kojih nema, a samo mi imamo eksponate koje nemamo gdje da predstavimo. Zanimljivo je da dosta naših eksponata ima i može da se vidi po raznim svjetskim muzejima poput onih u Beču, Budimpešti, Milanu, Parizu, Londonu, Sankt Petersburgu. Nadati se da će jednog dana to biti moguće i kod nas.

FILTER: Da li ste obraćali nekome za pomoć, prijaljivali na neke projekte?

G.K.: Što se tiče projekata u oblasti kulture, mi to svakako radimo i većina naših projekata je finansirana kroz različite grantove. Što se toga tiče, najveću podršku imamo od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, jer su oni prepoznali naš rad. Značajno je pomenuti da je ”Aksiom” do sad objavio dvije knjige i to: ”Folklorno naslijeđe Srba iz Bradine” i ”Život i tradiciji Srba na Vlašiću”, a u pripremi je i treća knjiga ”Narodna nošnja, igre i pjesme sa Glasnica” koja treba da izađe do kraja godine. Mi generalno vršimo istraživanja, publikujemo, organizujemo izložbe i promovišemo narodne nošnje. Trudimo se da na različite načine promovišemo našu kulturnu baštinu, samo bi to sve bilo mnogo lakše i efektnije kada bismo ovdje, u svom mjestu, imali centralno mjesto odakle bi to sve proizilazilo.

FILTER: Rekli ste da imate relativno dobar odziv, iako stranica postoji tek nekoliko mjeseci. Da li vam se ljudi javljaju da vam ustupe neke svoje predmete?

G.K.: Što se tiče virtuelnog muzeja, još uvijek ne, zato što većina ljudi koji to imaju su uglavnom stariji ljudi koji ne vladaju modernim tehnologijama – ali planiramo u nekom narednom periodu, inovativnim načinima doprijeti i do njih. Inače do sada, nešto dobijemo na poklon, nešto otkupimo. Što se nas tiče, mi bismo voljeli sve to otkupiti, ali nemamo sredstva, zato je bitno da muzej neko podrži, jer mi trenutno otkupljujemo samo one najinteresantnije i najraritetnije primjerke, koliko smo u mogućnosti.

FILTER: Pošto se dugo bavite ovim, recite nam kakva nam je kultura sjećanja kao narodu?

G.K.: Kultura sjećanja nam je izuzetna, ali je problem što je uglavnom usmena. Nedavno sam imao priliku da razgovaram sa bakama koje imaju po 80, 90 godina, i koje se odlično sjećaju datuma, događaja, ljudi, pa čak i poimenice svakog učesnika nekog događaja. To bi bilo interesantno zapisati, ali nažalost nemoguće je da se svi ti ljudi obiđu i sve to zapiše. Tako da ja, kao član grupe koji je najviše na terenu, zapisujem ono što je meni interesantno i što je moj fokus interesovanja.

Kod mlađih ljudi interesovanje nažalost ne postoji, ali ja ih ne krivim, jer oni nemaju gdje da se edukuju na tu temu i nema institucija koje bi im to približile, niti postoji neki nacionalni interes o očuvanju svoje tradicije – kao što je slučaj recimo u Sloveniji, Makedoniji ili Hrvatskoj. To je još jedan od razloga zbog kojih smatram da je muzej izuzetno bitna ustanova, gdje se prave tematske izložbe, okrugli stolovi i slično, gdje se ljudi edukuju i gdje se bude interesovanja. Mi to, za sad, nemamo, mlade to generalno ne interesuje. Ali, na kraju krajeva, nije ni mene interesovalo do prije par godina. Sada kad me interesuje, nema ko da mi kaže, počev od nekog mog porodičnog naslijeđa, pa dalje. Upravo u tom smislu, muzej bi trebao biti jedna riznica gdje se čuvaju i predmeti i određena znanja, dokumentacija i slično. Iako Republika Srpska postoji od ’90-tih godina prošlog vijeka, mi ne smijemo zaboraviti da ovdje imamo dug kontinuitet, tradiciju, djela i ljude. Ne smijemo to poništiti i početi se ponašati kao da ovdje živimo od ’90-tih, ne smijemo zapostaviti ono što su naši preci gradili vijekovima unazad. Ne trebamo se toga odreći, niti dozvoliti da to neko drugi preuzme.

„Virtuelni muzej sarajevskog polja” možete pronaći na Fejsbuku i Instagramu i podržati njihov rad.

Filter 2019