Tue. Jan 26, 2021
ћирилица /latinica

Švedska u doba korone-najrizičniji eksperiment na svijetu

Izvor: https://www.advance.hr/

Jedna za drugom sve zemlje svijeta se zatvaraju, gotovo kopirajući strategiju za suočavanje s korona virusom. I iako postoje manje razlike u pristupu, generalno gledajući on je globalno gotovo identičan – izolacija, maksimalno smanjenje kretanja, izbjegavanje međuljudskih kontakata, karantin… Sve te ogromne mjere, koje će bez sumnje devastirati brojne ekonomije, preduzimaju se sa jednim jasnim ciljem: da se zdravstveni sistemi spase (koliko je to moguće) od opasnog i naglog urušavanja.

Mnogi će reći, i govore, kako je ovo nepotrebno te kako ljude neće spasiti od virusa (jer će, kad tad, morati izaći iz svojih izolacija) te će jedina posljedica biti ogromni ekonomski udari. To je tačno, ali tek djelomično – da, ljudi će na kraju ipak morati izaći vani, i da, ekonomske posljedice biće velike. No, ova taktika ipak ima jednu ključnu prednost – ona nam daje na vremenu.

U svojoj opsežnoj analizi o strategiji borbe protiv virusa od prije nekoliko dana Tomas Puejo, inženjer sa Stanforda, rekao je nešto vrlo upečatljivo: Šta biste učinili da se suočite sa svojim najvećim neprijateljem, neprijateljem o kojem znate jako malo, i da pritom imate dvije opcije: zajuriti se prema njemu, ili pobjeći i sakriti se kako biste dobili vrijeme za pripremu. Šta biste odabrali?“.

Ne treba posebno ni naglašavati koja opcija je ovdje pametnija. Ako je korona virus taj neprijatelj onda je sasvim jasno da bi puno bolja opcija bila neko vrijeme iz zaklona posmatrati tog neprijatelja, naučiti što je moguće više o njemu, kako bi nam šanse, kada jednog dana krenemo “u napad“, bile što veće.

Upravo to, ovaj globalni pristup izolacije i karantina nam omogućuje. Pod uslovom da naučna zajednica zaista radi danonoćno na tome da pronađe vakcinu, ili za početak barem siguran lijek koji bi ublažio potencijalno smrtonosne posljedice ovog virusa, svaki dan kojim možemo odgađati “veliki juriš” je bitan.

Naravno, ne misle svi tako, ili možda čak i misle, kada se argument obrazloži, ali prešutno smatraju da je bolje pustiti da virus pobije stotine hiljada ljudi kako bi se spasila ekonomija. U isto vrijeme mnogi su vjerojatno u dilemi i da moraju birati između ova dva scenarija to bi im predstavljalo veliki moralni i etički problem.

Da, ljudi umiru, svakog dana umiru, od virusa (gripe) naročito, ali neku smrt prihvatamo kao prirodnu i nastavljamo dalje znajući da ona neminovno dolazi i po sve nas. No, neke smrti nas traumatizuju duboko, kao pojedince, kao narod, kao vrstu. To su one smrti za koje smatramo da su se mogle izbjeći, ili one koje su tragične. Korona virus… mnogi jednostavno ne znaju u koju bi ga kategoriju stavili. Ipak, većina je donijela konsenzus širom svijeta – čovjeka moramo pokušati spasiti od magnitude smrti koja bi traumatizovala cijeli ljudski rod.

Teba reći i to da taj konsenzus među državama ipak nije univerzalan. Neke zemlje odlučile su biti disidenti, pokušati drugačije, neće reći da je to eksperiment, no u suštini jeste – otklon od strategija dobijanja na vremenu (karantin) jeste eksperiment jer niko do kraja ne poznaje prirodu ovog virusa. Čuli smo za nekoliko država koje su pokušale drugačije (no pritom nismo čuli za nijednu državu koja je preventivno odlučila zaštiti svoju populaciju karantinom, odnosno svi koji se uvode uvode se kada je već kasno!), čuli smo za pristup Singapura, pristup Južne Koreje… ali najveći “eksperiment” takve vrste u ovom trenutku provodi jedna evropska zemlja – Švedska.

Datum je 26. mart tekuće godine. Dnevno od korona virusa umiru stotine ljudi, situacija u Italiji i Španiji podsjeća na ratno stanje. Evropske zemlje totalno su već izolovane. Mjere iz dana u dan postaju sve strožije. Na ulicama je policija, vojska… U isto vrijeme, 26. marta 2020. u Švedskoj se život odvija “normalno“, škole rade, ljudi idu na posao, mjere su minimalne…

Kako je to moguće? Moguće je jer su vlasti tako odlučile, a odlučile su vjerujući da će im se ovakav pristup višestruko isplatiti. Razumljivo, ona zemlja koja prođe ovu krizu uz minimalne ekonomske udarce biće (potencijalno) “nagrađena” jednim znatno boljim privrednim statusom od konkurencije (na temelju toga su SAD, infrastrukturno neoštećene u Drugom svjetskom ratu, i postale svjetska super-sila!).

A rizik? Šta je s rizikom? Vodi li se Stokholm onom “ko ne riskira ne profitira”? Ovako stvari stoje…

Švedska je u ovom trenutku najveća zemlja svijeta u kojoj restrikcija još uvijek nema. Ljudi slobodno idu gdje žele. Škole (za učenike do 16 godina) su i dalje otvorene. Ljudi idu svaki dan na posao u punim autobusima, vozovima… Da, zabranjena su javna okupljanja, ali samo ona iznad 500 ljudi! Radnicima je tek sugerisano da rade od kuće “ako je moguće“. Neke mjere svakako postoje, ali su u poređenju sa ostatkom svijeta minimalne. Prije dva dana vlasti su uvele mjeru da restorani i kafići smiju posluživati goste samo za stolom, ne za šankom. U isto vrijeme bezbroj restorana i kafića širom Evrope zjapi zaključano.

Ko će svojom odlukom stati iza ovog “najvećeg eksperimenta na svijetu”? Za početak švedski ministar zdravlja, koji je poručio: “Naša zemlja ne može uvoditi drakonske mjere koje bi tek ograničile ovu epidemiju, a u isto vrijeme uništile funkcionisanje našeg društva“.

Švedska ima oko 10 miliona stanovnika, 2.754 zaraženih i 70 mrtvih.

Glavni državni epidemiolog u Švedskoj, Anders Tegnel, naročito se zalaže da škole ostanu otvorene. To argumentuje time da je zbrinjavanje djece važno kako, između ostalog, medicinski radnici ne bi bili preopterećeni (odnosno da se u ovoj situaciji dodatno ne moraju još baviti i svojom djecom). Naravno, činjenica da je smrtnost među djecom gotovo nikakva doprinosi toj odluci.

Naravno, da se ne bi stekao pogrešan utisak – mnogi ugledni švedski medicinski stručnjaci žestoko se protive ovakvom pristupu, ali oni nisu na vlasti, a na kraju dana vlast je ta koja donosi odluku.

Joakim Roklov, epidemiolog sa švedskog Umea univerziteta, oštar je kritičar ovih odluka. “Nije mi jasno zašto bi Švedska morala biti toliko drugačija od svih drugih zemalja. Ovo je jedan ogroman eksperiment. Nemamo pojma – moglo bi upaliti, ali moglo bi otići i u jednom strašno lošem pravcu…”, rekao je.

Švedske vlasti tvrde kako ne nastoje eksplicitno postići tzv. “imunitet krda” (gdje se dovoljan broj ljudi zarazi tako da virusu jednostavno ponestane novih domaćina), ali čini se kako upravo prema tome idu.

Bivši premijer Karl Bilt ističe kako su ulice Stokholma, uprkos činjenici da strogih mjera nema, znatno praznije nego prije nekoliko sedmica. Može li se Švedska uzdati u razboritost vlastitog stanovništva da bude toliko razumno i svjesno da će izbjegavati nepotrebno izlaganje virusu?

Ali sve to oslanjanje na “razum građana” može takođe biti uzaludno jer, kako i ističe epidemiolog Roklov, niko zapravo još ne zna hoće li “imunitet krda” biti uspješan čak i da se krene eksplicitno sa takvom strategijom. Naime, ne zna se koliko dugo će uopšte trajati imunitet kod osoba koje se zaraze ovim virusom.

Zanimljivo je istaći kako švedski nordijski susjedi, sudeći prema aktuelnim mjerama, ni ne pomišljaju na takve eksperimente – Danska, Norveška i Finska zatvorile su svoje škole, granice, uvedeni su strogi karanteni i izolacije.

Tokom vikenda Šveđanima se obratio premijer Stefan Lofven iz koalicije lijevog centra te poručio kako će oštrije mjere možda stupiti na snagu kasnije, ako se procjeni da je to potrebno. “Postoje ključni trenuci u životu kada se morate žrtvovati, ne samo za sebe već i kako biste preuzeli odgovornost za ljude oko vas, za druge ljude, za svoju zemlju. Taj trenutak je sada. Taj dan je danas. Ta dužnost je sada na svima“, rekao Lofven.

Zanimljivo je istaći kako, uprkos činjenici da su švedske mjere među najblažim na svijetu, vladajuća koalicija se već i sada nalazi na velikom udaru poslovnih interesa. Istaknuta finansijska menadžerica, Kerstin Hesius, optužila je premijera da već i ovim blagim mjerama uzrokuje veliku ekonomsku štetu.

Šta o svemu misle sami Šveđani? Očigledno je da prihvataju put koji je Vlada odabrala. Naravno, jedan Šveđanin i jedan Italijan u prosjeku su karakterno vrlo drugačije osobe. Šveđani generalno imaju veliko povjerenje u svoje državne institucije, naročito u zdravstvo, a i kada im se kaže da nešto trebaju napraviti, napraviće (dok u brojnim drugim zemljama samo represija “funkcioniše“). Uprkos tim faktorima, činjenica je da se Švedska upustila u ogroman rizik i eksperiment. Stručnjaci su oštro podijeljeni i zapravo niko ne može sa sigurnošću reći kako će ovo završiti. Švedska je svakako zemlja koju će trebati pomno pratiti u narednim danima i u kontekstu ove krize. Naravno, sasvim je moguće da se vlasti “prestraše” ako broj zaraženih i mrtvih počne naglo da raste (a tada bi za strožije mjere možda već moglo biti prekasno), samim time sve ovo što danas vrijedi za Švedsku možda već za dan ili dva više neće. Isto tako moguće je da Švedska odluči izdržati “sve do kraja“. Ako uspije, biće ekonomski nagrađena. Ako ne uspije… proći će potencijalno puno lošije od drugih.

Filter 2019