U srijedu dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva
Osnovna škola “Sveti Sava” u Istočnom Novom Sarajevu obilježiće 11. mart, Dan sjećanja na stradalu djecu Srpskog Sarajeva, sa posebnim akcentom na učenice Natašu Učur i Milicu Lalović, koje su sinonim stradanja 123 djece na području Sarajevsko-romanijske regije.
Nataša i Milica ubijene su za vrijeme primirja 11. marta 1995. godine u sarajevskom naselju Grbavica, koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Tog dana je snajperista sa zgrade “Lorisa” iz muslimanskog dijela grada ugasio dva mlada života.
Kobnog dana desetegodišnja Milica i devetogodišnja Nataša nisu završile omiljenu igru lastišem koju su, ne sumnjajući u zle namjere odraslih, započele ispred svoje zgrade u tadašnjoj Ulici Rave Janković na broju 59.
Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, u čijem zapisniku je navedeno da je Milica dovezena mrtva, a da je Nataša preminula 15 minuta nakon prijema.
Ljekar u bolnici Slavko Ždrale konstatovao je teške povrede glave, bez mogućnosti da im bude pružena ikakva pomoć.
Nataša i Milica ostale su nerazdvojne i poslije smrti, sahranjene su jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu, samo nekoliko kilometara od grada u kojem su rođene.
Direktor Osnovne škole “Sveti Sava” Danijela Mrda rekla je Srni da su, pored Nataše i Milice, još četiri učenika ove škole izgubila život.
Najmlađa, Zorica Divčić, bila je tek upisana u prvi razred, a najstarija Dijana Ćosović, nikada nije podigla svjedočanstvo koje se i danas nalazi u školskoj arhivi.
“Uvijek je teško pričati o 11. martu, a naša je obaveza i dužnost, kao prosvjetnih radnika, ali i građana da spominjemo najmlađe koji su nevino stradali u toku rata”, naglasila je Mrda.
U znak sjećanja na Natašu i Milicu, ali i na svu ubijenu djecu na području Srpskog Sarajeva, u srijedu, 11. marta, biće položeno cvijeće i vijenci na Spomen-obilježju podignutom u školskom dvorištu, te služen parastos i održan istorijski čas kojem će prisustvovati učenici i nastavnici svih škola iz regije.
Na spomeniku koji je uradio Borko Močević, uklesani su stihovi pjesme “Sumrak” Gorana Vračara.
SUMRAK
Ne udarajte gromovi u naša lepa dvorišta
Jer već je korov procvao tu gde su rasli jablani
I srušeni su domovi i spaljena su ognjišta
I niko nije ostao ni da nas mrtve sahrani
U sumrak sve je zastalo ni vetrovi se ne miču
Zlo nožem krvlju škropljenim priču o smrti govori
Na odru dete zaspalo i neke žene nariču
Nad krilom majke sklopljenim da mrtvo čedo odmori
U ime boga nečijeg opet su došle ubice
I mrak je prste upleo da zlo i tugu podeli
Sad nema smeha dečijeg i prazne su nam ulice
Jer bog je sebi uzeo sve što smo ikad voleli
Nemojte zato gromovi u naša pusta dvorišta
Tu gđe je korov procvao i gde su rasli jablani
Jer srušeni su domovi i spaljena su ognjišta
I niko nije ostao bar da nas ljudski sahrani
