Čileanci u našem gradu

Autor: Redakcija,M.K.

Gabriel i Ignasio Lepin su braća. Imaju 12 i 9 godina a u Istočno
Sarajevo su došli iz Santijaga (Čile).
Njihovi roditelji ovdje borave zbog posla, a njih dvojica vrijeme provode trenirajući fudbal.

Gabrijel je dio FK „Slavija“. Kaže da je ovdje srećan, da voli fudbal i
da misli da se dobro uklopio u ekipu.

Razgovarali smo i sa njegovim saigračima.
Marko Todorović sa smiješkom otkriva da su najbolji drugari i da pričaju na engleskom.

„Treniramo, trčimo oko terena i pričamo, razumijemo se to je
najvažnije“, kaže nam Marko.

Matija Tatar i Jovan Stupar rado pričaju o susretu sa Gabrielom i
zajedničkim treninzima.

„ On je dobar je prijatelj, družimo se a malo je teže jer moramo pričati na engleskom. Složni smo i to je najbitnije“, kaže Matija.

„Pričao sam s njim na engleskom ali je rekao i da razumije malo srpski pa sam i na srpskom“, dodaje Jovan.

Ignasio, Gabrielov mlađi brat, ima 9 godina. Golman je i trenira u Školi fudbala „Tango“.

Bili smo na treningu u SC „La Bombonera“ i vidjeli da se
odlično uklopio. Rado je sa nama podijelio utiske o novoj sredini a čak nam je otkrio i to da bi volio ostati ovdje.

„Prvi dan ovdje bio sam malo nervozan jer nisam razumio jezik, zato je jedina mogućnost bila da sa svima pričam na engleskom. Ovdje mi se najviše sviđa što mogu da učim novi jezik, upoznajem nova mjesta i nove prijatelje“, rekao nam je Ignasio.

I njegovi drugari iz ekipe kažu da se dobro slažu. Pošto je Ignasio rekao da mu je David Zlikovac najbolji prijatelj, pitali smo i Davida da nam kaže nešto o svom drugu.

„Kada je došao prvi dan ga nisam razumio ali sam ga već kasnije polako počeo učiti srpski. Već sam ga naučio nešto, zna brojati. I dobar je golman“, rekao nam je David.

Ignasiov trener Vučina Šćepanović kaže da je ekipa odlično prihvatila mladog Čileanca. Talentovan je, komunikativan, kao da je ovdje
godinama, kaže Šćepanović.

Vlasnik sportskog centra la Bombonjera Branislav Arsenijević sjeća se da je Ignasio kod njih došao prije nepuna dva mjeseca.
„Dobro je dijete, perspektivan golman i nadam se da će napraviti neku karijeru, kada se vrati u Čile. Ko zna, možda postane i reprezentativac. Nama bi to imponovalo“, kaže Arsenijević.

Druga država i jezik, nova mjesta i ljudi, zanimljivi su ovim dječacima. Njihovim drugarima u klubovima sama činjenica da imaju u timu vršnjake iz
Čilea je i više nego interesantna.

Ovo je vrijeme u kome se rađaju neka nova prijateljstva među djecom sa različitih kontinenata. Iako imaju manje jezičke barijere svi oni ipak
govore istim jezikom – fudbala i iskrene dječje radosti.