Za mjuzikl „Žene (ne) idu u raj“ tražila se karta više

Izvor: Glas Srpske/Željka Domazet

Pozorišni mjuzikl „Žene (ne) idu u raj“, koji je sinoć izveden u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, oduševio je mnogobrojnu publiku koja je za ovo umjetničko djelo tražila kartu više i poslala jasnu poruku da gledaoci koji dolaze u pozorište u ovom dijelu Srpske itekako znaju šta je umjetnost.

„Žene (ne) idu u raj“ je savremeni pozorišni mjuzikl sa snažnom emocionalnom i humorističnom notom, koji kroz životne priče četiri različite žene – Dušicu, Lilu, Bubu i Sofiju – na duhovit i parodijski način oslikava svakodnevne izazove koje prepoznaje i dijeli savremena ženska publika. Glavne junakinje povezuje činjenica da se nalaze u paklu zbog različitih grijeha, ali i tajanstvena koralna ogrlica koja simbolično spaja njihove sudbine. Kroz njihove sukobe, bliskosti, sličnosti i razlike otkrivaju se brojna pitanja o motivima, snazi, slabostima, maskama i emocijama žena današnjice.

Producent mjuzikla Natalija Trivić je, nakon što je i ovoga puta odgledala zajedno sa publikom ovaj mjuzikl, čestitala publici Istočnog Sarajeva što je prepoznala ovaj izuzetno zahtjevan projekat za koji se tražila stolica više.

– Nažalost, nema dovoljno mjesta za sve one koji bi došli da pogledaju ovaj pozorišni mjuzikl u Kulturnom centru, i to govori da definitivno ne stajemo sa izvođenjem ovog djela. Nastavićemo dalje sa igranjima, tako da sam sigurna da će svi oni koji su propustili ovo izvođenje u nekom narednom periodu moći da pogledaju predstavu – napomenula je Trivić.

Ona je naglasila da je, kao producent, zahvalna kompletnom produkcijskom i umjetničkom timu, kao i publici „koja je sjajna“ i koja je predstavu ispratila ovacijama.

– To je nešto što hrani sve nas koji želimo da postavimo neke nove trendove, da postavimo nešto što sa jedne strane ima kvalitet, a sa druge strane zadovoljnu publiku, i onda smo svi na dobitku. Ono što je najznačajnije i što treba istaći jeste da je ovo prvi pozorišni mjuzikl u Republici Srpskoj u kome učestvuju svi domaći stvaraoci, čime pokazujemo i dokazujemo da imamo ljudske kapacitete koji mogu da iskorače više od standardnih, klasičnih formata, da se usude da učestvuju i daju svoj doprinos u žanrovski zahtjevnom pozorišnom izrazu – istakla je Trivić.

Vršilac dužnosti direktora Kulturnog centra Nikolina Pandurević, na konstataciju da je na početku svog rada u ovoj instituciji izvođenje pozorišnog mjuzikla odličan i lijep početak, zahvalila je na tim ocjenama i rekla da joj je drago što ljudi prepoznaju trud koji nije samo njen, nego trud cijele ekipe i tima Kulturnog centra Istočno Novo Sarajevo.

– Mi sa ponosom možemo reći da smo prvi u našem gradu doveli da gostuje jedan izuzetan mjuzikl. Zadovoljstvo je još veće što je produkcija naša, iz Republike Srpske, što pokazuje i dokazuje koliko kapaciteta imamo i da treba da ulažemo u naše ljude. Posebno mi je zadovoljstvo činjenica da imamo sjajnu publiku, koja je ovo ispratila sa velikim ovacijama i aplauzom. Zaista sam prezadovoljna i sigurna sam da će ovo biti samo jedan u nizu mjuzikala i projekata koje ćemo raditi u narednom periodu – naglasila je Pandurević.

Diplomirana glumica Isidora Davidović, koja bi uskoro trebalo da dobije i zvanje diplomiranog teatrologa na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, rekla je da je cijeloj ekipi čast i zadovoljstvo što su izveli ovaj pozorišni mjuzikl u Kulturnom centru i da ih je publika divno dočekala.

– Ovakav vid predstave je autentičan na ovim prostorima i naš kompozitor Mladen Matović rekao je da je ovo autentični domaći proizvod, što zaista i jeste – od teksta, režije, kompozicija, koreografije, pa do glumica. Veliko mi je zadovoljstvo što je publika ovako reagovala. Nadam se da ćemo imati priliku da je ponovo igramo. Smatram da predstava povlači vrlo važno pitanje, ali isto tako ima i komičnih i tragičnih trenutaka, tako da mislim da svako može u ovom djelu da pronađe nešto sa čim može da se poveže – ocijenila je Davidović.

Ona je istakla da je uloga koju je igrala bila zahtjevna samim tim što je imala zadatak da povuče crtu između žene iz prošlog vremena, žene koja je umrla prije sto godina, i današnje žene.

– Bilo mi je važno da pokažem kako se neki društveni konflikti nisu nimalo promijenili u modernom društvu. Ono što su žene nekada nosile kao svoje breme, nose i danas, samo u drugačijem obličju, naročito u ovom periodu raznih zbivanja, femicida i borbe žena za slobodu, za slobodu mišljenja… Smatram da je jako važno da govorimo o ovoj temi i da su žene nekako centar našeg bavljenja – naglasila je Davidović, koja u mjuziklu igra ulogu Sofije.

Autor i akter pozorišnog mjuzikla „Žene (ne) idu u raj“ Danka Ignjatović kaže da je na ideju da napravi ovu zanimljivu priču došla 2018. godine iz ličnog iskustva.

– Zapitala sam se koje su to naše krupne greške i u kojim se to ulogama žena može naći u situaciji da bude u paklu. Šta je to pakao – to je diskutabilno. Mi smo to simbolično postavili i mislim da smo na kraju poručili najbolje, a to je da budemo iskreni prema sebi i iskreni prema drugima – istakla je Ignjatović.

Ona je naglasila da svaka žena ima mnogo uloga i da se postavlja pitanje koja je ispravna, koji je stav ispravan, šta je to što treba da se izabere da ne bude kriva, osporena, obilježena; koji je to pravi izbor i da li on uopšte postoji.

– Pitanje je koja je to prava uloga žene, pravi profil žene. Imamo tu četiri različita profila, i svi ti profili postoje u svakoj od nas. Negdje mi je taj momenat, kao borba sa vjetrenjačama, bio motiv da osmislim ovako nešto. Žanr mjuzikla sam izabrala zato što mi je kao pozorišnom producentu bilo jako zanimljivo da se koncept spektakla postavi u pozorište, ali da ne izgubi na kvalitetu, da ne bude banalan i vulgaran. Taj žanr je nešto što će dovesti publiku u salu, a cilj mi je bio upravo to – da privučemo publiku u salu, da je „provozamo“ od smijeha do suza, do šoka, a na kraju da se ponovo razvedri i da izađe ne znajući kud bi i šta bi, i da se zapita svako bar ponešto – pojasnila je Ignjatović.

Navela je i da će svaka žena u nekom trenutku biti Buba, te da je njen lik djelimično vezan za nju, ali nadograđen u različitim segmentima.

– Buba je u vezi sa oženjenim muškarcem; druga žena, Sofija, otkriva da je bila u vezi sa nekim ko je bio u protivničkoj vojsci; Lila je imala grijeh da je skrenula u stranputicu boreći se za umjetnost… Svaka ima svoj grijeh. Mene je sve to ponukalo da napravim ovo djelo, a najteže je raditi iz ličnog iskustva, iako moje lično iskustvo nije toliko Buba, koliko je vezano za put žene koja treba sama da se izbori sa ostatkom svijeta – naglasila je Ignjatović.

Ona je dodala da je, posmatrajući sebe i svoju okolinu, vidjela da se svaka žena bori sa ostatkom svijeta i da svako ima neki „svoj kamen koji gura uz brdo“.

– Kada sam sve to sklopila, koncept je bio moj, ali su naši pisci to nadogradili, obogatili likove, okolnosti i dali svoj doprinos. Muzika Mladena Matovića dala je novi segment, kao i režija Dejana Josipovića, koreografija Ane Mazalice… To je zapravo moj suštinski koncept, ali odabirali smo umjetnike tako da je svako, prateći tu ideju, nadogradio ovo djelo – pojasnila je Ignjatović.

Ovaj mjuzikl duhovito i dirljivo prikazuje ženske likove kroz vrijeme, istražujući šta se promijenilo, a šta ostaje vječno u prirodi ženskog bića, bez obzira na prolaznost vremena i društvene okolnosti.