Wed. Feb 1, 2023
ћирилица /latinica

Smisao posta je da se vratimo Bogu, pronađemo mir i ljubav u srcu

Izvor: gradistocnosarajevo.net

Na samom smo početku šestonedjeljnog Božićnog posta, kojim se vjernici Srpske i Ruske pravoslavne crkve, Jerusalimske patrijaršije i Svete Gore, pripremaju za Praznik rođenja Isusa Hrista. O postu, Svetom Pričešću, kao i o samoj pripremi za Praznik, slavama i posnoj trpezi, razgovarali smo sa protojerejem-stavroforom dr Vladimirom Stuparom, parohom u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice u Sarajevu i profesorom na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Smisao posta, kako objašnjava otac Stupar, jeste da se čovjek vrati Bogu, te da svoj život utemelji na neprolaznoj slavi Božijoj, a ne na prolaznim vrijednostima ovoga svijeta. „Činjenica da nas Bog voli i da je došao u ovaj svijet da nas oslobodi od propadljivosti i uvede u punoću života, u svijesti vjernika čini da post dočekuju sa radošću kao period koji prethodi Hristovom rođenju“, navodi protojerej Stupar.

Smisao slave je u Božijem blagoslovu, a ne u hedonističkom zadovoljavanju tjelesnih strasti

S obzirom na to da nas čeka i period slava, a nekada smo i sami svjedoci mrsnim slavskim trpezama, u periodu kada ne bi trebalo da bude tako, otac Vladimir kazuje da su mrsne slave u toku posta, ipak, rijetkost. Parohijani, zahvaljujući savjetima svojih sveštenika, mijenjaju loše običaje pravim načinom proslavljanja Krsne slave, tako da u vrijeme posta pripremaju posnu trpezu.

Otac Stupar ističe da je smisao slave u blagoslovu Božijem koji dobijamo slaveći Boga i Svetitelje, a koji nas prati kroz naš život, te da smisao nije u hedonističkom zadovoljavanju tjelesnih strasti koje se najbolje ogledaju u pijanstvu i stomakougađanju.

„Možemo reći da u mjeri truda i rada sveštenoslužitelja kao i njihove brige za povjerene ljude od Boga i Crkve, sve veći broj ljudi posti postove onako kako je to ugodno Bogu i kako Crkveni kanoni određuju još od apostolskih vremena“, kaže otac Stupar i dodaje da zadatak Crkve nije da smanjuje „procente“, niti da uvodi u postpunosti da svi ljudi poste, jer, cilj hrišćanskog života nije post, već da ljude pozove da kroz očišćenje od grijeha i strasti „okuse sladost života u Hristu koji je konačni cilj našeg života“.

Kako bi post postao blagoslov za čovjeka, trebalo bi da se udruži sa molitvom, pokajanjem i ispoviješću

Na pitanje koji je najbolji način same pripreme za post, otac Stupar navodi da je priprema za post u tome da čovjek koji želi da posti, svu svoju nadu položi na silu Božiju i da se ne uzda u svoje tjelesne i duševne sile.

Kako kaže,  dovoljna je volja da se posti i vjera da će Bog dati čovjeku snagu da post koji posti bude na korist duše i tijela, na blagodatno posvećenje i očišćenje od strasti, zajedno sa ispoviješću, bez koje, kako ističe, post ostaje nepotpun.

„Kako bi post postao blagoslov za čovjeka, trebalo bi da se udruži sa molitvom, pokajanjem i ispoviješću“, navodi protojerej Stupar, te dodaje da neopisiv mir i radost tada ispunjavaju srce čovjeka i post donosi duhovni plod koji je ukus i miris Carstva Božijeg.

Otac Vladimir objašnjava da onaj čovjek koji nije okusio ove duhovne plodove, nikada neće postiti, jer ne zna za ovu dimenziju posta, a za takvog čovjeka post je, kako kaže, potpuno besmislen, nepotreban i štetan.

Pričešće je jedan od pokazatelja koliko volimo Hrista

Kada je riječ o Pričešću, protojerej Stupar objašnjava da se Pričešće ne bi smjelo svoditi samo na post, jer je to samo jedan od pokazatelja koliko volimo Hrista i koliko smo spremni da ispunimo njegove zapovijesti.

„Potrebno je da se čovjek susretne sa Hristom unutar svoga srca, da kroz pokajanje i ispovjest u Crkvi, post i molitvu, izmirenje sa Bogom i bližnjima, stekne smjelost pred Hristom, da bi se mogao sjediniti i osvetiti prečistim Tijelom i Krvlju Hristovom“, ističe Stupar i dodaje da se na taj način osvećujemo i prosvećujemo neostvarenim božanskim energijama i postajemo bogovi po blagodati.

Vjernici često imaju nejasnoće u vezi sa držanjem posta u slučajevima nemoći i bolesti, a otac Vlado objašnjava da kada smo nemoćni i bolesni, ništa ne bi trebalo da radimo na svoju ruku ili da radimo ono što se nama čini ispravno.

Navodi da je poslušanje  veće od posta i molitve i zbog toga treba da se posavjetujemo sa svojim sveštenikom, a on će da nas uputi kako da postupimo.

Prije pristupanja Svetom Pričešću, kazuje otac Vlado, trebalo bi da se izmirimo sa bližnjima i da svim ljudima od srca oprostimo ono što su nama nažao učinili, a ako nemamo snage da to učinimo, onda bi trebalo da se smirimo putem posta i molitve, te da, pred svojom savješću i pred Jevanđeljem Hristovim, obećamo da ćemo od sada ići putem istine i pravde Božije.

Sveta tajna ispovijesti je neophodna da bismo pristupili Svetom Pričešću

Na pitanje da li je ispovijest neophodna, ili, ipak, nije uslov za Sveto Pričešće, on objašnjava da je Sveta tajna pokajanja i ispovijesti neophodna da bismo pristupili Svetom Pričešću.

Stupar ističe da se moguće ispovijediti u bilo koje vrijeme kada se dogovorimo sa sveštenikom, poslije večernje ili jutarnje službe, ili kada možemo da dođemo na ispovijest, u zavisnosti od naših obaveza, ali da ne bismo smjeli da se navikavamo da se pričešćujemo bez ispovijesti.

Nerijetko smo svjedoci da se u našem narodu javljaju sujevjerja, a otac Vlado kaže da je važno da svoju vjeru, koju smo primili od svojih svetih predaka, volimo, čuvamo, njegujemo i u svoj njenoj punoći ispovjedamo, prije svega, svojim životom i ljubavlju prema Bogu i bližnjima.

Hramovi su ispunjeni velikim brojem vjernika, kako nedjeljom, tako i praznicima, a sveštenik ističe da treba da budemo svjesni da broj ljudi koji dolazi u Crkvu nije garancija da će ti ljudi koji su u hramu biti po nekom automatizmu spaseni.

Kako tvrdi,  potrebno je ogromno strpljenje, ljubav i briga da se ljudi uvedu na pravi način u život u Hristu.

„Sveštenici treba da imaju svijest da ljudi koji su im od Boga poslani i povjereni na duhovno staranje, da su oni zalog spasenja i vječnoga života sveštenika, ako tako shvatamo svoju svešteničku službu, onda ćemo je vršiti sa strahom i nećemo gledati na broj prisutnih, već na broj vjernika koji istinski žive na crkven način i svetim životom“, navodi otac Vladimir.

Često imamo priliku da čujemo da kupovina poklona bližnjima i prijateljima tokom prazničnih dana predstavlja „zapadnu komercijalizaciju praznika“, a otac Vlado slikovito objašnjava da, ako cijeli svijet posmatramo kao poklon i dar savršene ljubavi Božije, onda u tom slučaju nećemo osuđivati one koji su darežljivi i koji imaju dobro srce.

Da bismo voljeli druge i činili dobro, potrebno je da imamo ljubavi u sebi

„Dužni smo da činimo dobro i da darujemo jedni druge onim što imamo, bilo riječju, bilo darom, bilo dobrotom ili dobrom koje smo od Boga dobili na dar“, tvrdi otac Stupar.

Vrlo ugodan razgovor sa protojerejem Stuparom završavamo uz lijepu poruku da iskoristimo svaki dan koji nam je od Boga darovan da bismo zadobili vječni život, a to ćemo najlakše učiniti ako budemo imali milostivo srce.

Pojašnjava da, ako budemo imali ljubavi Božije u sebi, moći ćemo tom ljubavlju voljeti i druge, te su nam zbog toga neophodni post, molitva i Svete tajne Crkve, da bismo se osveštali, srcem čistim Boga slavili i ljude božanskom ljubavlju častili.

„Ta čast će nas učiniti časnim i pred Bogom i pred ljudima“, ističe otac Vlado i zaključuje razgovor uz najradosniji hrišćanski pozdrav – Mir Božiji, Hristos se rodi!  

Filter 2019