Sat. Aug 20, 2022
ћирилица /latinica

Psiholog Slađana Đaković: Kako prepoznati da je vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja? Kako pomoći djetetu?

Izvor: Filter, piše Slađana Đaković

Postoji više vrsta vršnjačkog nasilja, vrlo je bitno da znamo šta je vršnjačko nasilje i kako da prepoznamo da naše dijete trpi isto. Vrlo često se smatra da tek kada neko nekoga istuče da je to vršnjačko nasilje, a ustvari prolazi nam jako puno oblika i simptoma koji nam ukazuju da naše dijete trpi neki vid nasilja. Važno je da napravimo razliku između ponašanja koje ima elemente agresije, i ponašanja koje predstavlja vršnjačko nasilje.

Ponašanje koje ima elemente agresije je situaciono i nema elemente ponavljanja, ono nema za cilj da drugom nanese štetu, nego je uzrokovano trenutnim konfliktom između djece. Konflikti između djece su prirodna stvar i kroz njih se djeca razvijaju.


Šta je vršnjačko nasilje?

Vršnjačko nasilje predstavlja kontinuirano loše ponašanje upućeno ka djetetu.

Oblici nasilja mogu biti

– fizičko nasilje koje je najočigledniji oblik vršnjačkog nasilja i najlakše se primjećuje,

– društveno isključivanje kada pojedinac, ili grupa vršnjaka ubjeđuju ostale da se ne druže sa djetetom koje je meta,

– verbalno nasilje kontinuirano vrijeđanje, omalavažavanje, ismijavanje, klevetanje (sa ovim vidom nasilja djeca imaju najviše susreta tokom odrastanja). Prosvjetni radnici, roditelji i drugi autoriteti mogu biti skloni vrijeđanju i ponižavanju tokom disciplinovcanja djece, ponižavajuće riječi se u školskom dvorištu mogu svakodnevno čuti između vršnjaka,

– sajber nasilje predstavlja digitalno nasilje u kom dijete trpi napade, prijetnje putem interneta, omalovažavanje, sa ciljem da se dijete koje je meta uzruje i uvuče u raspravu u kojoj ono gubi dostojanstvo i kredibilitet, dijeljenje djetetotovih fotografija, bez odobrenja djeteta u cilju ismijavanja, uvreda, a sve za cilj ima da se žrtva uništi.

Vršnjačko nasilje dobrim se dijelom preselilo „on line“, zlostavljači imaju anonimnost koja im daje veliku hrabrost.
Vrlo je važno da prepoznamo kada je naše dijete zlostavljač, jednako je potrebna pomoć i djetetu zlostavljaču kao i djetetu žrtvi.


Da li je naše dijete zlostavljač?

Znakovi kod male i predškolske djece

– napadi bijesa koji traju dnevno duže od 15 minuta te ih roditelji i drugi članovi porodice ne mogu smiriti pa im na kraju ”popuste”,

– prisutni su često bezrazložni ispadi agresije,

– impulsivni su, neustrašivi i energični,

– konstantno odbijaju pravila i slušanje odraslih,

– nisu vezani za roditelje; na nepoznatom mjestu ne traže i ne odlaze do roditelja,

– često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama, ili su zlobni prema vršnjacima.

Znakovi kod školaraca i adolescenata

– imaju lošiju pažnju i koncentraciju,

– često ometaju školske aktivnosti,

– imaju loš školski uspjeh,

– često upadaju u tuče s drugom djecom,

– na razočarenja, kritike i zadirkivanje reaguju izuzetnom ljutnjom, krivicom i željom za osvetom,

– često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice,

– imaju malo prijatelja te su često neprihvaćeni zbog svog ponašanja,

– sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlušnosti,

– konstantno se suprotstavljaju odraslima,

– zadirkuju i draže životinje,

– osjećaju se frustrirano,

– ne saosjećaju sa drugima,

– učestvuju u tučama, krađama i uništavanju javnog vlasništva,

– ne poštuju autoritete,

– konzumiraju alkohol, ili droge.


Impulsivne reakcije i nasilje prema drugima se pretežno javljaju iz potrebe da dijete bude viđeno i da se osjeća moćno, njihova potreba za pažnjom, zbog lošeg samopouzdanja, često prerasta u potrebu da dobiju priznanje, pa i divljenje vršnjaka, najčešće kroz podcjenjivanje drugog djetata, te tako stiču osjećaj superiornosti u odnosu na druge. Jer se u principu osjećaju kao manje vrijedni.

Osjećaj viđenosti njihovih emocija uskraćuju im roditelji, a ako svoje nezadovoljstvo ne mogu prenijeti roditeljima, djeca to kroz agresiju prenesu na drugu djecu. Same žrtve nasilja postaju nasilnici u većini slučajeva.

Kako da prepoznam da je moje dijete žrtva nasilja?

Roditelj je taj koji prvi treba da primjeti da je njegovo dijete žrtva nasilja. Dijete/žrtva jako teško govori o onome što preživljava. Bitno je da odrasli primjete i prepoznaju znakove koji upućuju da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja.

Ako primjetite da vaše dijete ima sledeće znakove

– vidljiva tuga,

– povlačenje od prijatelja i od aktivnosti u kojima je ranije uživalo,

– izbjegava da ide u školu, na igralište, ili na neki trening,

– loš uspjeh u školi,

– gubitak apetita,

– povlačenje iz porodičnih interakcija,

– poremećaji u spavanju, mokrenje u krevet,

– informacije iz škole o izgubljenim domaćim zadaćama, ili o sukobima s drugim učenicima,

– prestanak korištenja računara, ili mobitela, ili povećanje vremena provedenog na internetu,

– brisanje korisničkih računa, ili otvaranje novih,

– dolazi modro iz škole i prljavo,

– izbjegava vraćanje iz škole sa vršnjacima,

– provodi više vremena u svojoj sobi nego sa vršnjacima,

– spominjanje nepoznatih osoba,

– pridavanje sve veće važnosti aktivnostima i osobama na internetu,

– zatvaranje stranica, čatova i/ili skrivanje mobitela kad se roditelji približe,

– stres prilikom čitanja poruka, ili primanja sadržaja,

– žali se na česte glavobolje,

– bolove u grudima, u stomaku,

– čest umor, naročito ujutru,

– trzanje na iznenadne zvukove.


Ako primjetite neki od ovih znakova pažljivo postupite prema djetetu i pokušajte pridobiti njegovo povjerenje da bi vam se otvorilo. Bilo bi poželjno odmah nakon primjećivanja simptoma i sumnje na vršnjačko nasilje da se obratite psihologu koji će vam dati uputstva šta i kako dalje.

Znakovi za učitelje i nastavnike

– izbjegavanje kontakta očima i vidljiva tuga,

– promjene u obrascima ponašanja s prijateljima i aktivnostima u vrijeme odmora,

– nedostatak angažmana u razrednim, ili grupnim aktivnostima u kojima je prethodno dijete bilo aktivno,

– druga djeca ga ismijavaju kad govori,

– pridaje manje pažnje školskom i domaćem radu,

– pojava nekontrolisanih izliva bijesa.


Nasilje među vršnjacima je problem koji zahtijeva reakciju i saradnju odraslih osoba koje čine djetetovu okolinu.


Kako da pomognem svom djetetu?

Ako se dijete još nije ohrabrilo i progovorilo o svemu što preživljava, budite strpljivi. Imajte na umu da u toku razgovora sa njim morate pratiti njegov tempo i pomagati mu da se otvori. Podijelite svoju zabrinutost sa njim slobodno i pitajte ono što vas zanima na suptilan način, ali imajte na umu da ćete u početku morati da razgovarate sa djetetom na ne direktan način da bi vas se otvorilo. Prvo mora steći povjerenje.

Razgovarajte sa njim npr. kako mu je bilo u školi, kako provodi vrijeme, ko su mu drugari, koga ne voli, kako je bilo na odmoru, na putu do škole itd. Recite mu da ste mu prijatelj i da nikada ne bi dozvolili da ga neko maltretira. Ako se dijete otvori i počne da priča, ne prekidajte ga. Znam da biste imali sto pitanja za njega, ali pustite ga da prvo ono sve ispriča, pa mu tek onda postavite pitanja.

Ako se dijete ne otvori, a vi sumnjate, obratite se njegovom učitelju, ili razrednom starješini. Nakon utvrđivanja da je vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja obavjestite školu o tome.

Uputite se sa svojim djetetom u borbu za rješenja posljedica sa stručnim licem. Činjenica je da imamo porast djece koja trpe vršnjačko nasilje. Vrijeme je da zajedničkim snagama isto spriječimo.

Djeca se separatišu po marki patika koje nose, markama telefona… Mi živimo u vremenu u kom ljudi žive prosječne živote sa prosječnim platama sa kojim jedva sklapaju kraj sa krajem. Jedno dijete nije ništa krivo da bismo ga osakatili u budućnosti. Naučimo da budemo ljudi.

Praveći od djece djecu nasilnike i sami upropaštavamo svoje dijete i dijete žrtvu. Vaše dijete je željno ljubavi i pažnje, ne materijalnih stvari. Djeca ne znaju vrijednost materijalnog, mi ih tome učimo. Umjesto da ih učimo da su svi jednaki i da se znanjem i sportom istaknu. Vrijeme je da se udruže roditelji, prosvjetni radnici, sociolozi, pedagozi i psiholozi.

Zdravim odgojom stvaramo zdravu naciju.

Jutjub kanal psihologa Slađane Đaković pogledajte OVDJE.

Filter 2019