Kozje maslo i puter sa farme Fočaka Vitomira Škipine nemaju cijenu

Izvor: Glas Srpske

Odluka Vitomira Škipine da gradsku vrevu zamijeni rodnim selom Gornji Kremin u Foči, gdje se posvetio uzgoju koza na više od hiljadu metara nadmorske visine, ispostavila se kao ispravna, što potvrđuju sve traženiji maslo, puter i mlijeko.

Utočište u čistoj prirodi, na 20 kilometara od centra Foče ka Crnoj Gori, Škipina je našao prije šest godina nakon života u Sarajevu i Palama. Škipina, jedini stanovnik sela, za “Glas Srpske” kaže da život u ruralnom području podrazumijeva puno odricanja i posvećenosti.

“Nema zainteresovanih da se vraćaju na selo ako se šta drastično ne promijeni. Ja čuvam koze i ljeti i zimi, nemam dovoljno sijena, a koze kao i srne vole da budu napolju. Ovo je raj za njih, više vole da brste nego da pasu”, počinje priču ovaj nomad. Njegovo stado trenutno broji više od 40 koza, a sa jarićima broj grla dostiže 70.

Od kozjeg mlijeka pravi proizvode koji imaju blagotvorno dejstvo na pluća i povećavaju otpornost na sve bolesti, a potražnja je posebno povećana u vrijeme virusa korona. Dodaje da su najpopularniji u ovom trenutku kozje maslo i puter, za koje vlada veliko interesovanje, ali i za mlijeko, koje je malo teže transportovati zbog lošeg puta.

“Za kilogram kozjeg masla potrebno je izdvojiti više od 40 maraka, a kada je od mlijeka sa planinske ispaše koza, to je još i jeftino imajući u vidu njegovu ljekovitost”, kaže Škipina.

Kako bi olakšao posao, razmišlja i da unaprijedi mehanizaciju.

“Ručno muzem, ali planiram da nabavim muzilicu. Imam ručnu mašinu koja odvoji mileram i buckalicu za proizvodnju putera. Jariće lako prodajem, najčešće i zakoljem kad kupci traže”, istakao je Škipina.

Do prvog komšije u selu Putojevići ima tri kilometra. Ipak, dodaje da mu najčešće, posebno u zimskom periodu svrate lovci, ali i divlje životinje.

“Broj koza su jesenas skratili vukovi, jer su mi zaklali deset koza, ali opština mi je priznala štetu”, kaže on.

Ljubav ka radnoj grudi, isplativost ovog posla, ali i čist vazduh zamijenili su gradsku užurbanost i gužvu, te ovog Fočaka vratili na rodno ognjište.

“Ja sam otišao kao klinac sa sela, sa pet-šest godina, pa nisam znao kako se to sve radi, ali učim se, jer sve iziskuje vrijeme”, priča Škipina i dodaje da je sada mnogo lakše nego na početku, ima struju, pa samim tim i televiziju već tri godine, ali i korektan internet.

Apsolutnu slobodu, naglašava ovaj zaljubljenik u selo, možete imati samo u prirodi. Ne krije žal što su ona opustjela i što se ljudi, izuzev povremenih obilazaka zavičaja, ne usuđuju da žive van grada.

Instinkt

Koze važe za jedne od najinteligentnijih životinja, a u to se uvjerio i Vitomir Škipina kada je imao blizak susret s vukovima. One, kako kaže, imaju instinkt i osjećaju opasnost.

“Kada su ih jesenas napali vukovi, one nisu htjele da idu u brdo. Sve se desilo u pet minuta”, rekao je Škipina.