Sun. Sep 26, 2021
ћирилица /latinica

Da li su klimatske promjene na putu “bez povratka”: Sve manje vremena za odgovor na SOS signal Zemlje

Izvor: Glas Srpske

U vrijeme kada svijet trpi od najdubljih globalnih poremećaja i zdravstvene krize zbog virusa korona, ovogodišnji izvještaj Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama došao je kao šlag na tortu, jer su u njemu predstavljeni alarmantni dokazi da se priroda “raspada” po šavovima i da naša planeta treperi crvenim upozoravajućim znacima kvara njenih najvitalnijih organa.

Naš odnos s prirodom je odavno u prekidu, bioraznolikost na planeti se gubi alarmantnom brzinom, ekstremne i nezapamćene temperature pale i žare, glečeri se tope, a požari i olujna nevremena praćena poplavama i uraganskim naletima vjetra, haraju ostavljajući iza sebe kataklizmične scene pustoši i razaranja.

Jednostavno, način na koji proizvodimo hranu i energiju, ali i opšta nebriga prema ovom što nam je dato na korišćenje, doveli su svijet prirode do granice pucanja, a naučnici upozoravaju na to kako je sve manje vremena da se odgovori na ovaj SOS signal planete Zemlje.

Crvena linija

Skoro sve države svijeta svojevremeno su se saglasile sa ciljevima Pariskog sporazuma o klimi. Te 2015. godine dogovoreno je da se pokuša kroz smanjenje emisije ugljen dioksida zaustavi porast globalnih temperatura u ovom vijeku.

U novom dokumentu objavljenom početkom prošle sedmice naučnici međutim navode kako nijedan od ovih ciljeva nije ispunjen. Međunarodna agencija za energetiku objavila je da će ljudska emisija ugljen-dioksida porasti za 1,5 milijardi tona samo tokom ove godine, a što je drugo najveće povećanje u istoriji. Upozorili su i kako su od 1970. globalne površinske temperature rasle brže nego u bilo kom drugom pedesetogodišnjem periodu u proteklih 2.000 godina i da ovo ubrzano i nekontrolisano zagrijavanje, ili bolje reći pregrijavanje planete, dolazi do kritičnog praga. Oni vjeruju da će rast od 1,5 stepeni Celzijusa na globalnom nivou biti dostignut već do 2040. godine te da postoje realna opasnost da one porastu za čak tri stepena.

Posljedice prekoračenja ove crvene linije bile bi pogubne za planetu koja već prolazi kroz povećan broj upozoravajućih ekstremnih i sve učestalijih vremenskih nepogoda. Da stvari ne idu u dobrom pravcu, može se vidjeti i iz podatka da je posljednjih pet godina bilo najtoplije od 1850. godine, a one najcrnje prognoze govore da će Zemlja do 2070. doživjeti temperature “na kojima skoro neće moći da se živi”. Prema tim procjenama, čak više od tri milijarde ljudi bi se moglo naći pod uticajem tih ekstremnih temperatura, gotovo nemogućim za normalan život.

Okrutni toplotni talas koji je tokom ove godine pogodio prvo sjever Amerike, Rusiju i Kanadu, a onda i jug Italije i Tunis, a koji je živu u termometru podigao čak na 47 stepeni Celzijusa, na najbolji način ilustruju u kojem pravcu ide naša planeta.

Naučnici smatraju da ako ne bude smanjena emisija gasova sa efektom staklene bašte, veliki broj ljudi će se naći u situaciji da živi u ovakvim i sličnim mjestima u kojima će prosječna godišnja temperatura iznositi više od 29 stepeni, a vjeruje se da je to više od klimatske granice u kojoj su ljudi bivstvovali tokom posljednjih 6.000 godina.

I suše koje su se mogle dogoditi samo jednom u desetak godina sada se događaju 70 odsto češće, a koje u kritičnim područjima dovode i do nestašice vode i gotovo biblijskih požara.

Nula godina

Rezultati ovih istraživanja su pokazali i da se frekventnost kombinacije ekstremne vreline i vlage udvostručila u nekim obalskim suptropskim regionima. Takvi fenomeni iznova su se pronalazili u velikom dijelu Indije, Bangladeša i Pakistana, u sjeverozapadnoj Australiji i duž obale Crvenog mora. Najviša i potencijalno smrtonosna očitavanja zabilježena su u Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE.

Zbog svega toga i okeani će se zagrijavati i postati kiseliji, a planinski i polarni glečeri će se nastaviti topiti. Kada je u pitanju porast nivoa mora, naučnici su istakli da ne mogu da isključe mogućnost da bi on mogao iznositi čak dva metra do kraja ovog vijeka. Takvi ishodi, kako su rekli, značili bi i prijetnju poplavama za milione ljudi u priobalnim područjima. Trenutni podaci ukazuju na to da se stopa rasta nivoa mora već skoro utrostručila u odnosu na period od 1901. do 1971.

Svjetski fond za zaštitu prirode nedavno je upozorio da Jadran, kao dio Mediterana, postaje najbrže zagrijavajuće i “najslanije” more te da ubrzano postaje tropsko. Naveli su da se temperatura Sredozemnog mora povećala za oko 20 odsto brže od globalnog prosjeka, a što bi na kraju moglo imati tragičan uticaj na ekosistem, jer je došlo do ugrožavanja mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje, ako se ovako nastavi, neće još dugo dijeliti planetu sa nama, jer su na ivici izumiranja.

– Zaključak je da nam preostaje nula godina da izbjegnemo opasne klimatske promjene, jer one su već ovdje – poručili su autori ovog izvještaja.

Ljudski faktor

Tim naučnika koji je “stao” iza ovog izvještaja UN, ukazao je na to i kako ljudske aktivnosti od industrijske revolucije sve više uništavaju šume, močvare i druge važne ekosisteme.

Čak 75 odsto kopnene površine Zemlje bez leda već je značajno promijenjeno, većina okeana je zagađena, a izgubljeno je više od 85 odsto površine močvara. Ovo uništavanje ekosistema dovelo je do toga da je oko 500.000 životinja i biljaka i 500.000 insekata jednostavno “nestalo”. Veličina populacije sisara, ptica, riba, vodozemaca i gmazova za 69 odsto je manja od 1970. godine. Gotovo jednoj od tri slatkovodne vrste prijeti izumiranje, a sve taksonomske grupe pokazuju veći rizik od izumiranja u slatkim vodama.

Ono što posebno zabrinjava jeste što ta biološka raznolikost igra ključnu ulogu u snabdijevanju hranom, vodom, energijom i ključan je za regulaciju klime, kvaliteta vode, zagađenja, “usluga” oprašivanja, kontrole poplava i olujnih udara.

Najvažniji direktni pokretač gubitka ove raznolikosti bilo je pretvaranje netaknutih izvornih staništa u poljoprivredne površine. Od 1970. ti su trendovi velikim dijelom podstaknuti udvostručenjem svjetske ljudske populacije, četvorostrukim povećanjem globalne ekonomije i deseterostrukim povećanjem trgovine. Globalni ekonomski rast u posljednjih 50 godina do neprepoznatljivosti je promijenio našu planetu. On je imao ogromnu cijenu po prirodu i stabilnost zemljinih “operativnih sistema”, koji nas održavaju u “životu”.

Primjera radi, od 1970. naš “ekološki otisak” premašuje stopu regeneracije Zemlje i nagriza “zdravlje planete”. On se povećao za oko 173 odsto i sada premašuje biokapacitete planete za čak 56 odsto. Šta to znači pa da “ljudsko preduzeće” trenutno zahtijeva 1,56 puta više od količine koju Zemlja može regenerisati. A koliko smo nezajažljivi postali vjerovatno se može vidjeti i iz informacije da se jedna četvrtina kalorija koje proizvede svijet nikada ne pojede.

Ovaj gubitak hrane i otpad takođe doprinose klimatskim promjenama i on je odgovoran za najmanje šest odsto ukupnih globalnih emisija štetnih gasova, tri puta više od globalnih emisija iz avio-industrije.

Orkani i suše

Logično svih ovih klimatskih promjena nije ostao pošteđen ni naš region. Visoke temperature tokom jula i avgusta, ali i olujna vremena praćena “mini uraganima” polako, ali sigurno postaju naša svakodnevica.

Prema riječima klimatologa i profesora na odsjeku za meteorologiju na Fizičkom fakultetu u Beogradu Vladimira Đurđevića procesi u atmosferi postaju sve energičniji kao da je klima na steroidima. Kako je pojasnio planeta je izbačena iz prirodne ravnoteže, a tornado koji je nedavno pogodio Češku vjerovatno je najbolji primjer, ali i upozorenje, da u današnje vrijeme nema više klimatski bezbjednih mjesta na svijetu.

Objasnio je kako su sve ravničarske oblasti, a posebno obodi Panonske nizije, potencijalna mjesta na kojima može doći do pojave ovakvih i sličnih vremenskih nepogoda. S njim se slaže i klimatolog Željko Majstorović, naglašavajući kako je pojava “pijavica” moguća na sjeveru BiH, u Posavini, ali i u Hercegovini, bliže moru.

Klimatolog i dekan Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Goran Trbić upozorava kako sva dosadašnja istraživanja ukazuju na to kako na ovim našim prostorima svake godine treba očekivati dva ili tri udara jakih orkanskih vjetrova, sve duže toplotne talase praćene visokim temperaturama i periode sa ekstremnom sušom.

Prema njegovim riječima, ovakvih pojava bilo je i ranije, ali su one danas mnogo intenzivnije i mnogo češće. Problematično je, kaže, što je došlo do povećanja ekstrema, koji su i glavna prijetnja čovječanstvu.

Posmatrajući proces klimatskih promjena i ponašanje svjetskih moćnika mogli bi se zaključiti da imamo na raspolaganju nekoliko drugih planeta na kojima bismo mogli nastaviti sa životom. Nažalost, još nemamo rezervnu planetu, a ovu trošimo i uništavamo svakodnevno.

Stručnjaci su saglasni – da bi se izbjegla situacija “bez povratka”, potrebno je slijediti odredbe pomenutog Pariskog sporazumu o ublažavanju klime, odnosno, postepeno uvoditi klimatski neutralnu zelenu ekonomiju do sredine 2050. Prema tom scenariju udio obnovljivih izvora energije trebalo bi da bude 70-80 odsto u odnosu na 20-30 odsto izvora fosilnih goriva.

Da li će, prije svega, Amerika, Kina, Rusija, Indija i Brazil konačno reagovati i pokušati spasiti planetu, pitanje je koje im postavlja gotovo osam milijardi ljudi. Sat otkucava.

Prema mišljenju stručnjaka, zbog dugog “života” većine stakleničkih gasova u atmosferi povratak na približno slično stanje onom predindustrijskom od prije 200 godina, pod uslovom da se odmah reaguje, mogao bi trajati najmanje do kraja 21. vijeka. A možda i duže.

Pluća svijeta

Amazonska prašuma koja ima suštinsku ulogu u uravnoteženju svjetske klime i u borbi protiv globalnog zagrijavanja, već godinama se nalazi pod udarom “ljudskog faktora”. Samo tokom prošle godine nestalo je četiri miliona hektara šuma. Svakog minuta nestajala je šuma veličine tri fudbalska terena.

Filter 2019