Mon. Apr 12, 2021
ћирилица /latinica

Šta smo doživjeli i naučili u proteklih 365 dana: Godina prođe, dvije sedmice nikada

Izvor: Glas Srpske/M.Latinović

Imaginarne slike iz daleke Kine, odakle je krenula pandemija virusa korona odjednom su postale i dio naše stvarnosti. Morali smo se suočiti sa strahom i neizvjesnošću, skupiti dovoljno hrabrosti i ne dozvoliti da nas “kovid 19” parališe. Učili smo u hodu, ponekad na najteži način, ali smo u godini iza nas pokazali ogromnu solidarnost i to je najvrednije iskustvo u borbi koja još traje.

Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” opisuju godinu borbe protiv virusa korona koji je točak života okrenuo u nekom novom smjeru.

I dok se kineski gradić Vuhan, iz kojeg je početkom prošle godine krenuo smrtonosni virus, zatvarao, a stanovnici na ulice izlazili isključivo sa maskama na licu, činilo se da su ti prizori nestvarni, miljama daleko od nas i da nema razloga da brinemo. Ipak, pojavom korone u Evropi, a potom i u regionu bilo je jasno da je samo pitanje dana kada će i Republika Srpska postati dio svjetske statistike. Jutro, 5. mart 2020. godine donijelo je strah i neizvjesnost. Toga dana u Srpskoj su potvrđena prva dva slučaja zaraze virusom o kojem niko ništa nije znao.

Nulti pacijent

Prvi slučaj virusa korona zabilježen je kod Banjalučanina koji se krajem februara prošle godine vratio iz Italije, gdje je radio. U skladu sa ranije izdatim preporukama, javio se u nadležnu zdravstvenu ustanovu a potom je potvrđeno da je zaražen. Testirani su njegovi kontakti, članovi porodice, i potvrđeno je da je i njegovo maloljetno dijete zaraženo.

Od toga dana riječi kontakt, testiranje, klaster, virus, zaraza i dezinfekcija postaju naša svakodnevica.

A neizvjesnost je osim porodice zaraženih toga dana okovala i banjalučku Osnovu školu “Branko Ćopić” u kojoj je dijete pozitivno na koronu pohađalo osmi razred. Direktorica škole Branislava Pejašinović kaže da nikada neće zaboraviti to jutro kada ju je inspektor obavijestio da je kod učenika iz njihove škole potvrđen virus korona i da je neophodno odmah obustaviti nastavu.

– Bio je to veliki izazov za sve, nešto novo, o čemu niko ništa nije znao. Učenici su poslati kući, a škola je dezinfikovana. Uslijedili su pozivi zabrinutih roditelja. Mnoštvo medija je toga dana bilo u našoj školi. Stizalo je bezbroj pitanja na koja nismo znali odgovor – prisjeća se Pejašinovićeva.

U školi vladala zabrinutost, ali nije bilo panike.

– Nakon tog prvog šoka, đaci i nastavnici koji su bili u kontaktu sa zaraženim učenikom upućeni su na testiranje. Krajem dana saznali smo da su svi zdravi i to je bilo veliko olakšanje. Škola je bila zatvorena na dva dana. Dogovoreno je da da se u ponedjeljak vratimo u klupe, a onda je uslijedio izazov kako da sve organizujemo jer je deset nastavnika bilo u izolaciji – priča Pejašinovićeva.

Osnovci su se vratili su se u klupe, ali nakon dva dana nastava je obustavljena u svim školama.

– Tada je bilo malo lakše jer smo znali da nismo sami. Mogu da kažem da smo nakon tog prvog slučaja zaraze izašli kao pobjednici. Učenici, roditelji i nastavnici bili su veoma disciplinovani, poštovali su mjeru izolacije i nakon ponovljenog testiranja svi su bili zdravi čime je i taj nulti klaster kojem smo pripadali bio ugašen – rekla je Pejašinovićeva.

Pred nastavnicima i đacima ove, kao i ostalih škola u Republici bio je period potpuno drugačijeg učenja. Lekcije su savladavane na raznim onlajn platformama i ispred malih ekrana.

Prvi među jednakima

Dolazak novog virusa značio je potpunu reorganizaciju i prilagođavanje zdravstvenog sistema u Srpskoj, a biti prvi među jednakima, sigurno da nije bilo nimalo lako. U danima kada se cijeli svijet grčevito borio za svaku masku, respirator, lijekove i sredstva za dezinfekciju ne bi li što brže stali u kraj pošasti koja je ovladala svijetom, Srpskoj su zavidjeli mnogi jer na čelu zdravstvenog sistema u vrijeme pandemije ima epidemiologa. Nakon prve konferencije na kojoj je saopštio da je virus potvrđen kod dvoje stanovnika, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić, epidemiolog, svakoga jutra saopštavao je podatke o broju testiranih, zaraženih, a kasnije i preminulih.

Govoreći smirenim glasom, ulivao je povjerenje i onda kada je saopštavao podatke koje niko nije želio da čuje. Tako je moralo. I prije nego je virus stigao, zdravstveni sistem Srpske spremao se za taj scenario. A spremnost su pokazali svi do jednog, od ministra, rukovodilaca zdravstvenih ustanova, do ljekara i sestara i svih zaposlenih u “kovid” ambulantama i infektivnim klinikama.

– Dan kada smo saopštili informacije o prvozaraženim bio je posebno iskustvo za sve, posebno za roditelje djece iz banjalučke škole koji su toga jutra vraćeni kući. Nije bilo lako suočiti se sa strahom i pitanjima – sjeća se Šeranić.

Nakon što je stigao rezultat testa ostale djece iz te škole koji je bio negativan, dodao je, svi su odahnuli.

– Bilo je jasno šta nas čeka. Sve ono što je do tada bilo imaginarno i daleko veoma brzo postalo je i naša stvarnost. Morali smo da se prilagodimo. Cijeli sistem je prošao kroz mnogo promjena. Uslijedila je reorganizacija zdravstvenih ustanova i uspostavljanje karantina. Prošli smo put od nabavke zaštitne opreme, medicinskih sredstava, koordinacije i prihvata donacija, rada sa ljudima na terenu, PCR testiranja do sada već četiri potpuno osposobljene laboratorije. Sve se moralo rješavati u hodu – ističe Šeranić.

S ponosom dodaje da za godišnjicu od pojave prvog slučaja virusa Srpska ima više od 3.500 vakcinisanih stanovnika, mahom medicinara koji su od prvog dana na prvoj liniji odbrane. Osvrćući se na sve ono što smo prošli u protekloj godini, Šeranić kaže da je svjestan da su mnogi izgubili najmilije i virus spoznali na najteži način.

– Znam kroz šta su ljudi prolazili jer sam i sam bio dio tih tužnih priča kada nisam bio u prilici da pomognem jer je bolest uzimala maha. Stalno smo u zdravstvenom sistemu imali na umu da moramo raditi da bude što manje ljudi koji će izgubiti život zbog korone – kaže Šeranić i sa posebnim poštovanjem prisjeća se se kolega ljekara, medicinskih sestara i tehničara koji su izgubili život u ovoj borbi.

Godinu pandemije, naglašava Šeranić, zasigurno je obilježila beskrajna solidarnost, koja će nam biti potrebna i u narednom periodu.

Strah u očima

Spas u vakcini vide i medicinari širom Srpske koji 365 dana bez predaha brinu o pacijentima zaraženim virusom korona. Zvuk respiratora, zaštitni skafanderi, maske, viziri i strah u očima oboljelih od “kovida 19” obilježili su godinu u kojoj niko od onih koji su položili Hipokratovu zakletvu nije ni pomislio da odustane, jer odustajanje u borbi za život nije i nikada neće biti opcija. Najteže bitke vođene su iza vrata infektivnih klinika, te odjeljenja koja su silom prilika postala “kovid” odjeljenja, a najviše zaraženih prošlo je kroz “crvenu zonu” najveće zdravstvene ustanove, Univerzitetski klinički centar (UKC) RS. Načelnica Klinike za infektivne bolesti u UKC-u Antonija Verhaz ističe da su i prije pojave prvog slučaja zaraze u RS ljekari očekivali da će korona stići i kod nas, ali da niko nije mogao ni da nasluti razmjere pandemije koja je obilježila proteklu godinu.

– Pandemija je poprilično izmijenila naše živote. Susreli smo se sa raznim ograničenjima, a zdravstveni sistem pretrpio je velike promjene. Svi mi koji radimo u “kovid” odjeljenjima morali smo da se prilagodimo novonastaloj situaciji. Godina iza nas bila je teška jer je pred nama bilo mnogo novih zadataka koje smo morali riješiti, ali i veoma izazovna. Učili smo iz svih tih situacija i izvlačili određene pouke i mogu da kažem da smo u profesionalnom smislu bogatiji za jedno veliko iskustvo – dodaje Verhazova.

Na početku je vladao veliki strah jer niko nije znao o kakvoj se bolesti radi. Pacijenti su liječeni na osnovu iskustva ljekara u Italiji i u prvim danima koristili su se njihovim protokolima i smjernicama. Već danas Srpska ima četvrtu reviziju protokola za liječenje oboljelih od “kovida”.

– Stvari se veoma brzo mijenjaju, prepoznajemo nove segmente u liječenju oboljelih i trudeći se da damo sve od sebe da njima pomognemo i mi nadograđujemo svoja znanja – rekla je Verhazova.

I u ovoj priči postoje dvije strane medalje.

– Ono što je lijepo u svemu ovome jeste činjenica da smo dobili nove ljekare, naše mlađe kolege koji su pokazali veliku požrtvovanost, predanost svome poslu i spremnost da se bez imalo straha hvataju u koštac sa bolešću. Solidarnost među zdravstvenim radnicima bila je jača nego ikada. Kolege se nude da pomognu, da vas odmijene kada vide da ste posustali i to zaista nema cijenu –  dodaje Verhazova.

Sa druge strane, u ovoj velikoj borbi bilo je i teških situacija u kojima je, dodala je, najteže bilo zadržati emocije i ostati profesionalac.

– Teško je kada se dogode smrtni slučajevi. Nažalost, imali smo situaciju da su tri člana jedne porodice u Banjaluci preminula. Posebno teško je gledati mladu osobu kako gubi bitku s bolešću, vidite strah u njenim očima, učinili ste sve a ne možete da je spasite – kaže Verhazova i naglašava da su posebno teški trenuci u radu bile hospitalizacije i liječenje njihovih kolega zdravstvenih radnika.

Neki od njih, dodaje, imali su teške kliničke forme bolesti, a neki su i izgubili životnu bitku. Verhazova ističe da su plemeniti gestovi “običnih” ljudi bili ohrabrenje i davali snagu medicinarima da ne ustuknu pred koronom, od umjetnika koji su slikali za ljekare, do aplauza podrške koji je svako veče u 20 časova odjekivao s prozora i balkona.

– Od nekoliko poznatih privrednika iz Banjaluke dobili smo i značajne donacije koje su nas posebno obradovale uz njihove želje da izdržimo u ovoj borbi – poručuje Verhaz.

Vakcina je ulila novu nadu i za korak nas približila pobjedi.

– Vakcinacija može da promijeni tok pandemije i samo vakcinacijom štitimo i sebe i ljude oko sebe. Što više ljudi bude vakcinisano veće su šanse da se taj lanac prenošenja virusa što prije prekine – smatra Verhazova.

Preboljela je koronu u decembru prošle godine, a uskoro će se vakcinisati.

– I ova godina vjerovatno će biti u znaku pandemije, nadamo se njenog pada, silazne putanje  – istakla je Verhaz.

Lider u zdravstvu

Pune ruke posla u godini pandemije imali su i zaposleni u Institutu za javno zdravstvo RS, a prvi čovjek Instituta Branislav Zeljković kaže da za sve ono što je postignuto najveću zahvalnost duguje svojim kolegama, medicinskom i nemedicinskom kadru, koji su od početka sav teret borbe nosili na svojim leđima.

– Od pojave prvog slučaja virusa u svijetu, zaposleni u Institutu bili su angažovani na pripremanju dokumenata, određenih scenarija, preporuka i svega što ulazi u svakodnevni rad u ovoj borbi. Srpska je pokazala da može uspješno da se bori iako se po mnogo čemu ne može mjeriti ni sa zemljama u okruženju, a kamoli u svijetu – tvrdi Zeljković.

Institut se pokazao kao lider u javnom zdravstvu u BiH.

– Najveći izazov bio je kako se postaviti prema virusu i donijeti ispravne odluke. Ova borba pokazala je kakve profesionalce među zdravstvenim radnicima imamo – veli Zeljković.

Podrška među kolegama bila je na zavidnom nivou. To je recept za budućnost. Iako je bilo izazovno donositi određene restriktivne mjere i objašnjavati građanima da je to jedini način da izađemo kao pobjednici iz ove bitke te odluke bile su neminovne. To što se većina pridržava propisanih mjera podstrek je za još snažniju borbu.

– Korona je među nama probudila ono najbolje, što se pokazalo u bezbroj situacija kada smo bili solidarni jedni prema drugima, ali i najgore, strah koji je najveći neprijatelj u svakoj borbi – istakao je Zeljković.

Usamljenost

Pandemija virusa korona je uticala i na mentalno zdravlje stanovnika Srpske što potvrđuju i brojni pozivi na besplatne brojeve za psihološku pomoć. Psiholog i psihoterapeut pod supervizijom Mirjana Lukić ističe da su iznenadna izolacija, policijski čas i sve ostalo što se dešavalo pokrenuli anksioznost kao ključnu emociju u vrijeme pandemije.

– Mnogi su bili i ožalošćeni, gubili prihode, bili izolovani i na sve to javljao se strah od neizvjesnosti. Ljudi su na razne načine pokušavali da uključe odbrambene mehanizme. Primijećena je povećana upotreba alkohola i cigareta. Nekome ko živi sam izolacija je veoma teško padala, a usamljenost utiče i na imuni sistem i mentalno zdravlje, jer povezanost s drugima ključna je da bismo bili psihički zdravi. Bio je povećan broj poziva i dolazaka građana na seanse – priča Lukićeva.

Mnogi su sebi pripisivali krivicu zbog neispunjenih ciljeva.

– Trebalo je puno snage da izađemo živi i zdravi i dobri iz svega ovoga. I to je uspjeh. U vremenu ispred nas treba da budemo samonjegujući, da obavljamo aktivnosti u kojima uživamo i da se ne tjeramo na stvari koje ne možemo raditi. Pod broj jedan je da budemo dobro, a ciljevi koje postignemo dodatni su uspjeh – istakla je Lukićeva.

Na početku pandemije slušali smo procjene ljekara koji su tvrdili da su “naredne dvije sedmice ključne”. Taj period nije badava određen jer sve se u protekloj godini vrtilo oko tih 14 dana, i inkubacija, i izolacija, i oporavak. Vremenom smo na poruke o ključne dvije sedmice oguglali. Utom je prošla i godina.

Mediji

Alen Šeranić kaže da su od početka epidemije u Srpskoj mediji bili veliki partneri i takođe su podnijeli veliku žrtvu u svemu ovome.

– Sve poruke i informacije su u većini slučajeva bile na odgovarajući način prezentovane i dolazile su do građana. Sve to bilo je primjer uzajamnog poštovanja i nas koji smo davali informacije i medija koji su ih prenosili. Godinu dana bili smo na istom – ističe Šeranić.

Riječi hvale za sedmu silu ima i Antonija Verhaz koja kaže da su novinari sa kojima je sarađivala bili odlični.

Hronologija

5. mart – potvrđen prvi slučaj zaraze virusom korona u Srpskoj

11. mart – škole i fakulteti zatvoreni, zabranjena sva javna okupljanja

19. mart – zatvoreni ugostiteljski objekti, fitnes-centri, igraonice, pijace i kladionice, a radno vrijeme trgovina prehrane skraćeno od 7 do 18 časova

16. mart – Vlada RS uvela vanrednu situaciju

21. mart – uveden policijski čas od 20 do pet časova

25. mart – zabranjen ulazak strancima u BiH

28. mart – Narodna skupština RS usvojila Odluku o proglašenju vanrednog stanja, zabilježen prvi smrtni slučaj u Srpskoj

8. april – postavljeni šatorski karantini na graničnim prelazima u BiH

10. april – propisano obavezno korišćenje zaštitne maske i rukavica na otvorenom

11. maj – počeli sa radom ugostiteljski objekti 

21. maj – ukinuto vanredno stanje u Srpskoj

22. maj – ukinut policijski čas

Brojke

202.989 ukupan broj PCR testiranja

144.212 osoba bilo pod zdravstvenim nadzorom

43.787 zaraženih

36.448 oporavljenih

2.264 preminulih

3.500 i više vakcinisanih

*Podaci zaključno sa 3. martom 2021. godine

Filter 2019