Sat. Aug 15, 2020
ћирилица /latinica

Potraga za nevidljivim herojima

Izvor: Glas Srpske

Mnoge grčke porodice uljepšle su djetinjstvo srpskoj djeci za vrijeme ratnih nedaća u BiH devedesetih godina prošlog vijeka, brojna prijateljstva su ovjekovječena i kumstvima, ali je, sticajem okolnosti, veliki broj njih izgubio svaki kontakt.

Vođeni željom da ih ponovo spoje, Predstavništvo Republike Srpske u Grčkoj pokrenulo je kampanju u kojoj jedan od najpoznatijih grčkih glumaca Janis Servetas poziva sve nevidljive heroje Grčke koji su ugostili srpsku djecu tokom rata da se jave i ispričaju svoju priču.

Da je kampanja odjeknula munjevitom brzinom svjedoči činjenica da je za svega nekoliko časova od njenog pokretanja Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS i Predstavništvo RS u Grčkoj kontaktirao veliki broj ljudi, koji su u namjeri da se što prije spoje na “Fejsbuku” napravili grupu.

Ministar za evropske integracije Zlatan Klokić istakao je da podržavaju ovu ideju, te su se angažovali da zajedno sa Predstavništvom pronađu sve Grke koji su tokom proteklog rata pomagali srpskom narodu.

– Ta nesebična pomoć nikada ne smije biti zaboravljena i u nekoj od sljedećih faza, kada prikupimo dovoljno svjedočanstava, snimićemo dokumentarni film jer ti ljudi to zaslužuju. Već nam se javio veliki broj Grka, ali i ljudi iz Srpske koji su u to vrijeme, kao djeca, boravili u Grčkoj. Svi kažu da su emotivno doživjeli objavljeni video i sa oduševljenjem su pozdravili ovaj projekat – kazao je Klokić.

Šef Predstavništva RS u Grčkoj Jelena Jovanović kaže da su ih na ovaj korak podstakle grčke porodice koje se putem medija često raspituju o srpskoj djeci koja su bila kod njih za vrijeme ratnih dešavanja u BiH.

– Ovim želimo da još više osnažimo odnos između Srba i Grka. Pomoć i ljubav koju su grčke porodice u moru nedaća i tuge pružile srpskoj djeci su od nemjerljivog značaja – kazala je Jovanovićeva.

Milko Živak iz Višegrada, koji je 1994. godine prvi put otišao u Grčku, kaže da su ljudi koji su ga ugostili njegova druga porodica, a u avgustu planira da ih upozna sa svojom djevojkom.

– Oni žive u gradu Agrinio, nedaleko od Atine. Stalno smo u kontaktu, posebno sada kada je zavladao virus korona. Svakodnevno zovu, pitaju kako smo. Jednostavno, kažu da sam ja njihovo treće dijete – kazao je Živak i dodao da kod njih ide kad god mu se ukaže prilika za to.

Najljepše uspomene sa Grcima vežu i Ivanu Aleksić iz Trebinja, koja je tokom rata bila kod porodice u gradu Krinides kod Soluna.

– Ne znam kako da zahvalim toj porodici. Kada se sjetim kako su me dočekali prvi put, odmah mi suze krenu. Sve su mi kupili što mi je trebalo. Ni u jednom momentu me nisu razdvajali od svoje djece. Njihove kćerke me zovu sestrom – priča Aleksićeva.

Dodala je da je njihova veza ovjekovječena kumstvom, nakon što su krstili njenu 11 godina mlađu sestru.

– Redovno se čujemo i šaljemo jedni drugima poklone. Kad nam se ukaže prilika, obiđemo jedni druge – kazala je Aleksićeva.

Profesorica grčkog jezika u Banjaluci Sandra Janković istakla je da su joj se proteklih godina mnogi iz BiH i Grčke javljali radi prevođenja i pisanja pisama, a jednom je bila i tumač na usvojenju.

– Pisma su bila preemotivna. Mnogi su dolazili u školu grčkog jezika kako bi lakše komunicirali sa grčkim porodicama – rekla je ona.

Filter 2019