Mon. Sep 28, 2020
ћирилица /latinica

Godišnjica smrti Gavrila Principa-vječni život terezinskog sužnja

"Znam ja šta je majka, jer je i ja imam. Slučaj je htio da se tako dogodi. Zrno ne ide uvijek kuda čovjek želi i Sofiju sam prvo pogodio. Nasloniše se jedno na drugo… Ferdinand je kriv što je htio da zarobi i uništiti cio naš narod i sve Slovene", rekao je Princip njemačkom žandaru Hutneru.
Izvor: SRNA

Pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip /1894-1918/, koji je izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, umro je na današnji dan 1918. godine u zatvoru u češkom Terezinu od posljedica sistematskog mučenja i izgladnjivanja.

ATENATAT KAO IZGOVOR BEČU ZA NAPAD NA SRBIJU

Pripadnici Mlade Bosne su 28. juna, na Vidovdan, 1914. godine planirali atentat na Ferdinanda. Nakon što to nije pošlo za rukom Muhamedu Mehmedbašiću i nakon neuspješnog pokušaja Nedeljka Čabrinovića, Princip je izvrišo atentat.

Pri tome je, kako je Princip objasnio na suđenju, spletom okonosti stradala i Ferdinandova supruga Sofija, mada ona nije bila meta atentata.

Atentat je Beču poslužio kao izgovor za vojnu invaziju na Srbiju, čime je izazvan Prvi svjetski rat.

Princip se pred policijom i sudom držao herojski, a kao maloljetnik osuđen je na 20 godina teške tamnice. Zbog nehumanih zatvorskih uslova, obolio je od tuberkuloze i umro u tamnici u Terezinu, šest mjeseci prije sloma Austrougarske.

SRBIJA NE MOŽE BITI POBIJEĐENA

Gavrilo i neki od pripadnika Mlade Bosne vozom su prebačeni u češku tamnicu u Terezinu.

Svjedoci su prenijeli da su im u pratnji bila četiri žandara, a Princip i njegovi prijatelji bili su lancima vezani za sjedišta u specijalnom vagonu sa navučenim zavjesama. Glavni stražar bio je njemački narednik po imenu Hutner.

On je tada saopštio Principu da je austrijska vojska 5. armija ušla u Beograd. Prema riječima preživjelih članova Mlade Bosne, Princip je na to odgovorio da “Srbija može biti okupirana, ali ne i pobjeđena“.

Srbija će jednog dana stvoriti Jugoslaviju, majku svih Južnih Slovena“, rekao je Princip.

Hutneru je pitao Principa da li mu je žao što će “svoje kosti ostaviti u tamnici?” A Princip mu je rekao da je “sa tim računao” kada su planirali atentat.

Takođe je rekao da nikada ne bi planirao da ubije nečiju majku, odnosno da je Ferdinandova supruga Sofija stardala spletom okolnosti.

Znam ja šta je majka jer je i ja imam. Slučaj je htio da se tako dogodi. Zrno ne ide uvijek kuda čovjek želi i nju sam prvo pogodio. Nasloniše se jedno na drugo… On je kriv što je htio zarobiti i uništiti cio naš narod i sve Slovene“, rekao je Princip Hutneru.

SVAKODNEVNA MUČENJA I IZGLADNJIVANJA U TEREZINU

Kaznu je služio u samici, gde je polagano umirao od gladi i bolesti, a prebijan je sistematski, bukvalno svakodnevno.

U vlažnim ćelijama, punim pacova, na golim daskama robijali su i ostali robijaši u zloglasnom Terezinu.

Na dan 27. februara 1916. sarajevski list “Hrvatski dnevnik” naveo je reči jednog austrijskog činovnika, koji je tvrdio da je Princip teško bolestan od tuberkuloze kostiju.

Opisao ga je kao čovjeka upalih grudi, očiju duboko utisnutih u očne duplje, potpuno iznurenog i na izmaku snage.

Kako su nakon okonačanja rata svjedočili neki čuvari i zatvorenici, Gavrilo Princip je dobijao hranu tek svaki peti dan. Mučen je zvjerski na raznorazne načine.

Stavili bi ga u drveno bure u koje je prethodno bilo zakucano mnoštvo velikih eksera, pa bi ga kotrljali dok bi se veliki ekseri zabadali u Gavrilovo tijelo…

Nema očevica poslednjih dana Principovog života. Ali, sačuvana je njegova smrtovnica u kojoj piše da je Princip umro 28. aprila 1918. godine u 18.30 časova u sobi 33 zatvorenog dijela terezinske bolnice. Kao uzrok smrti navedena je tuberkuloza kostiju.

ČEŠKI VOJNIK OTKRIO PRINCIPOV GROB

Princip je sahranjen tajno, u noći između 28. i 29. aprila. Do kraja rata niko nije znao gdje mu je grob.

Ali, jedan austrijski vojnik, Čeh František Lebl, otkrio je nakon okončanja rata mjesto na kome počiva Princip.

On je dobio naređenje da sahrani Principa na mjesnom katoličkom groblju, sa instrukcijama da ne smije da otkrije gdje se grob nalazi.

Ipak, Lebl je iste te noći načinio skicu groblja i Principovog groba i poslao je svome ocu da je sačuva u slučaju da bude poslat na front i pogine.

František Lebl je preživio rat i po povratku odmah otišao u Terezin i na Principov grob stavio češku zastavu.

STIHOVI NA ZIDU ĆELIJE

Na dan 9. juna 1920. izvršena je ekshumacija Principovih ostataka. Među prisutnima bio je doktor koji je amputirao Principovu ruku usljed tuberkuloze kostiju.

Principovi posmrtni ostaci su, zajedno sa Čabrinovićevim, Grabežovim i ostacima drugih zavjerenika umrlih u Terezinu, prenijeti u Sarajevo i tu sahranjeni u zajedničku grobnicu.

Oni koji su izvršili prebacivanje Principovih posmrtnih ostataka u Sarajevo otkrili su na zidu ćelije stihove napisane Principovom rukom:

Naše će sjene hodati po Beču,
Lutati po dvoru, plašeći gospodu
“.

PRICIP, KAO I DRUGI SRBI, IZBAČEN IZ SARAJEVA

Dugo nakon Prvog svjetskog rata, Sarajevo je u svijetu bilo poznato po atentatu izvršenom pored Latinske ćuprije.

Most je decenijama nosio ime Gavrila Principa, da bi ga bošnjačke vlasti tokom sukoba dvedesetih godina prošlog vijeka opet preimenovale u Latinsku ćupriju.

To je urađeno u sklopu akcije u kojoj su promijenjena imena svih ulica, ako su nosile imena znamenitih Srba.

Tako su preimenovane i dvije najduže sarajevske ulice – Obala Vojovode Stepe i Ulica Radomira Putnika, ali i druge ulice i objekti sa srpskim nazivima.

Mlada Bosna i Gavrilo Princip danas imaju svoje dane sjećanja i dužnu pažnju u Reublici Srpskoj, gdje njihovi ideali nisu zaboravljeni.

Filter 2019