Fri. Oct 30, 2020
ћирилица /latinica

Crtice iz života Miše Semjana

Autor: FILTER/A.K.

Kada je, jedan od najpoznatijih sarajevskih advokata, odlučio da sagradi kuću, nije mogao ni da zamisli sudbinu tog zdanja u vremenima koja dolaze.

Mihajlo Miša Semjan, doktor prava, bio je jedan od najbogatijih i najcjenjenijih sarajevskih Srba između dva svjetska rata. Činjenica da se o našim slavnim precima iz tog perioda malo zna, direktna je poljedica komunističke vlasti da se o tom periodu govori šturo i uglavnom u negativnom kontekstu. Ono što nije moglo da se izbriše jeste trag koji su ti ljudi ostavili u istoriji grada na Miljacki.

O Miši Semjanu nije ostalo dosta podataka. Jednim dijelom i zbog prirode posla koji je obavljao. Bio je jedan od najpriznatijih i najpoznatijih sarajevskih advokata i u skladu sa svojim pozivom, nije odavao tajne. Ipak, ostalo je zapisano da je svojim sredstvima sagradio kupalište na Koševu, da je bio u upravi sarajevskog aerokluba i da je bio vlasnik jedne od najljepših sarajevskih vila.

Advokat bez premca

Semjan je dugo godina bio jedan od najuticajnijih članova advokatske komore u Sarajevu. Jergovićeva “Priča o advokatima” nam otkriva sljedeće. Ime Mihajla Miše Semjana može se naći po sarajevskim arhivima, među dokumentima o sudskim parnicama u kojima su se kao stranke pojavljivale Mitropolija dabrobosanska, Vrhbosanska nadbiskupija, Islamska zajednica, ili bilo koji od pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih vjerskih glavara u Sarajevu. Semjan je svima njima bio advokat, čovjek od apsolutnog povjerenja, koji je na kraju, umjesto da napiše memoare, sve tajne svoga posla, u četiri oka ispričane priče, sudske anegdote i sudbine skrivene ispod odeždi, turbana i titula, ponio u svoj sarajevski grob.

Stari novinski članci nam govore da je između ostalih, bio advokat i čuvenom slikaru Spiridonu Špiri Bocariću. Naime Bocarić je uradio slike za Ljetnikovac kralja Aleksandra u Han Pijesku koje mu nikad nisu plaćene. Unajmio je Semjana i ubrzo dobio spor, pa su u jednom trenutku, po sudskom rješenju, bili zaplijenjeni konji iz državne ergele u Butmiru. Kraljevina je na kraju isplatila Bocarića, ali i isplatila 60.000 dinara za troškove procesa.

_______________________________________________________________________

Graditelj najvećeg sarajevskog kupališta

Sarajevo je nekada imalo svoje veliko kupalište- Jezero. Ostao je trag kroz ime sarajevskog porodilišta i posljednje trolejbuske stanice, ali i kroz stare fotografije.

Inicijativu da svojim sredstvima izgradi kupalište smislio je i poslije obilaska mnogih evropskih sličnih objekata sproveo u djelo Miša Semjan.

Trag o ovom projektu ostavio nam je ugledni sarajevski arhitekta Boro Spasojević u svom autorskom tekstu u Oslobođenju.

U saradnji sa mašinskom inženjerom Brankom Ećimovićem, vlasnikom remontne fabrike avionskih motora AVIA na Grbavici (nekad Strojorad), konstruisana je brana sa troja vrata na ručno podizanje. U ljeto 1932. počela je izgradnja bazena između Pionirske doline i stadiona Koševo. Površina kupališta iznosila je više od 5.000 kvadratnih metara, sa zapreminom bazena od preko 10.000 kvadratnih metara, sa prosječnom dubinom od dva metra. Voda je dolazila iz Koševskog potoka, prolazila kroz grubi i fini filter, gdje se taložio mogući talog, te preko slapa u nagibu slijevala se u dječiji dio (plitki) i tekla dalje u Jezero, koje je bilo nepravilnog oblika sa škarpiranim obalama obraslim travom. Dno je bilo popločano kamenim pločama. Glavni ulaz u kupalište bio je iz Nahorevske ulice kroz veliku kapiju sa blagajnama. S lijeve strane od ulaza bili su sportski tereni za male sportove, a sa desne, u dužini od oko 200 metara kabine, prostorije za ljekara i pomoćno osoblje (čuvare, učitelje plivanja itd.).

______________________________________________________________________________

Vila Semjan-svjedok prolaznosti režima i ideologija

Vila je sagrađena 1927. godine i bila je pravo arhitektonsko čudo u tadašnjem Sarajevu. Krasio ju je prostrani vrt francuskog stila sa preko 2.500 ruža u prednjem, te pomalo divlji engleski vrt sa četinarima i bazenom u zadnjem dijelu kuće, u čijem je sklopu bila i oslikana staklena bašta.

Kako u novijoj istoriji imena ulica najbolje govore o promjenjivosti ideologija na ovim prostorima, nije loše podsjetiti se na adrese Vile Semjan. Ovaj objekat se u prvih 70 godina svog postojanja nalazio na 4 različite adrese. Kada je sagrađena u jednom od najljepših dijelova grada, vila se nalazila u Sokolskoj ulici. Za vrijeme fašističke tvorevine NDH, ta će se ulica nazvati Ustaška, nemaštovito i prazno, kao i režim koji je vladao u tim godinama. U godinama nakon Drugog svjetskog rata, ulica je ponijela ime po Boriši Kovačeviću, dok danas ta ulica nosi naziv Mehmeda Spahe.

Miša Semjan je u svojoj vili živio i za vrijeme NDH i nekako je uspio da preživi u tim vremenima. Oslobodioci mu nisu oprostili preživljavanje pa su ga ubrzo oslobodili imovine.

Nakon što je izbačen njen vlasnik, u vilu se useljava Auto-moto savez BiH. Zanimljivo je da se malo nakon završetka gradnje, pred vilom u svom Krajsleru fotografisao Dušan Jojkić. Veliki zaljubljenik u automobile i učesnik mnogih auto-trka. Pobjednik je prve brdske trke na Trebeviću 1927. godine. Kao da je Jojkić fotografisanjem naslutio namjenu zgrade u nekim budućim vremenima.

Ono što niko nije mogao da nasluti je to da će jedan dan u Vilu Semjan da se nasilno useli SDA (Stranka demokratske akcije) čija centrala se tu i danas nalazi.

Bašte odavno nema, enterijer katastrofalno promijenjen, fasada urađena bez ikakvih konsultacija sa strukom, tako da je od Vile Semjan danas ostalo samo ime. I sudski proces u kome zakonski nasljednici traže povrat imovine.

Filter 2019