Fri. Apr 19, 2024
ћирилица /latinica

Počeci proizvodnje piva u Sarajevu i prva pivara u Lukavici

Autor: FILTER/A.K.

Na današnji dan 1937. godine, hiljade građana je ispratilo Đorđa Vajferta na posljednje putovanje. Iako je imao zavidnu biografiju, širim slojevima stanovništva je ostao najpoznatiji po vođenju nekad najpoznatije pivare na Balkanu.

Na ovim prostorima pivo se pravilo i pilo još u ranom srednjem vijeku. Dolaskom Turaka, pitanje proizvodnje i uživanja alkohola postalo je značajan društveni problem. Osmanska država kao teokratska državna tvorevina se bazirala na stavu islama prema alkoholizmu i preduzimala je mjere da se ova pojava iskorijeni. Društveni i politički procesi u XVIII i XIX vijeku donijeli su promjene unutar turskog državnog sistema. Pokrenuti su reformski procesi prema kojima Osmanska država teži da bude građanska, a ne teokratska država. Duh reformi utiče pozitivno na proizvodnju i razmjenu alkoholnih pića.

Više izvora govori o prvim pokušajima otvaranja pivare. Teodor Klaić, trgovac iz Jasenovca pokušao je među prvima. Prvo točenje piva u Sarajevu najbolje je opisano u članku Koste Mandića u “Jugoslovenskom listu” 1930. godine. Na osnovu njega saznajemo sljedeće: U jesen 1863. godine u Sarajevo dolazi jedan bogati trgovac i industrijalac Jevrejin iz Stare Gradiške u Slavoniji, neki Feldbauer. Boravio je u Sarajevu desetak dana, posjetio nekoliko puta valiju Šerif Osman-pašu, kupio livadu i malo gaja u Kovačićima kraj čifluka Ali-bega Dženetića. Kad je, poslije dva mjeseca, opet došao, bila su s njim dva musafira i troja teško natovarena teretna kola. Njegovi saputnici bili su hemičar iz Beča, mašinski majstor iz Zagreba, a na kolima koja su stradala na putu koji se gradio od Broda do Sarajeva bili su kotlovi i mašinerija za pivaru. Poslije toga, nakon pola godine, u Sarajevu se počelo točiti domaće, sarajevsko pivo. To je bilo 24. maja 1864. godine.

Pivara je bila smještena kod izvora Kovačića potoka te je zbog toga raspolagala dovoljnom količinom vode.

Feldbauer se ubrzo našao u teškim problemima koje nije uspio da riješi. Otpor lokalnog religioznog stanovništva i skretanje potoka uticali su na ljude da slabije posjećuju pivaru. To je dovelo Feldbauera u finansijske probleme, pa je on u jesen 1865. godine zatvorio pivaru. Natovario je na kola mašine i stvari i napustio Sarajevo. Tako se zatvorila prva sarajevska pivara.

Godine 1866, otvorio je primitivnu pivaru Risto Radulović iz Ljubinja i to u Lukavici. Ostalo je zapisano da je ova pivara proizvodila pivo slično “štajnbiru”. Međutim, ni ona nije bila dugog vijeka, jer je iste godine u listu za vilajetske poslove “Bosna” objavljen human gest ovog trgovca gdje piše da bogati trgovac Risto Radul, koji je prije nekoliko dana umro, ostavio je u testamentu u okolini Sarajeva, nalazeću pivaru na popravku iste hiljadu dukata, da se kao što sa zadovoljstvom čujemo od prihoda iste neprekidno petero djece u Evropi na naukama izučava.

U opisu Sarajeva sa okolinom iz 1867. Ignjat Sopron spominje pivaru u Lukavici. Još da spomenemo samo u kratko ljupku Lukavicu, dolinu, koja se od Trebevića zapadno pruža, i koja se posle po sahata hoda sa sarajevskim poljem spaja. Ona poveća zgrada na potoku to je pivara, a ona druga novi mlin, koji Sarajevo s finim brašnom snabdeva. Oba poduzeća prvi su pokušaji u industriji.

Ali i Radulovićeva pivara brzo je prestala sa radom. Nakon prestanka sa radom Radulovićeve pivare, podiže treću pivaru 1870. godine Slovenac Andrija Gerdouč.

Bečki industrijalac Hajnrih Levi 1881. godine napravio je moderno uređenu pivaru u Sarajevu. Sve tri postojeće pivare kupilo je 1893. godine Dioničko društvo za preradu i vrijedniju upotrebu poljoprivrednih proizvoda i spojilo ih u novo preduzeće pod nazivom Dionička pivara u Sarajevu.

©citajfilter.com 2019-2023 * Osnivač i izdavač: Centar media d.o.o. * Glavni i odgovorni urednik: Mira Kostović * Kontakt: citajfilter@gmail.com