Mon. Nov 30, 2020
ћирилица /latinica

Zorica Penić objavila prvu zbirku poezije

Zorica Penić, djevojački Todorović, iz sarajevskog naselja Vraca, dugo je bila naš sugrađanin. Životni putevi su je odveli u Rogaticu gdje se udala i zaposlila u osnovnoj školi. Nedavno je objavila svoju prvu zbirku pjesama pod naslovom “Poljubac u osmijeh”.

Osim što je profesor razredne nastave, Penićeva je i profesor srpskog jezika i književnosti. U te vode usmjerila ju je ljubav prema književnosti. Prvu pjesmu napisala je u četvrtom razredu osnovne škole, a u izjavi za rogatički opštinski portal otkiva više o svojim pjesmama.

Ljudi obično imaju pogrešnu percepciju kada je pisanje poezije u pisanju, smatrajući da sve što ste napisali osjećate ili vam se desilo. Ja crpim inspiraciju najčešće u prirodi i u svemu što me okružuje. Naravno, pišem i ono što osjećam”, pojasnila je Penićeva tajne stvaralačkog procesa i dodala da su sve pjesme nastale u skorije vrijeme, tokom stvaralačkog perioda koji ne nailazi toliko često.

Jedna od pjesama koje su proistekle iz ličnih osjećanja je “Stepenište”.

Otišla sam u Sarajevo da vidim kuću u kojoj sam odrasla i gdje sam posljednji put vidjela svog oca. Tako je nastala pjesma “Stepenište”. Neke tuge ne prolaze nikada”, prisjeća se Penićeva, naglašavajući da je jedna od poruka njene zbirke važnost sjećanja na voljene.

Profesor Goran Maksimović, sa Filozofskog fakulteta u Nišu, jedan je od recenzenata zbirke.

Možemo naglasiti da pjesnikinja svakom metaforom i stihom, svakom strofom i pjesmom, kao i čitavim ponuđenim pjesničkim rukopisom, nastoji da obnovi onaj autentični smisao pjevanja i mišljenja, trajanja i postojanja, kao i vjerovanja da lirika može oduhoviti raščovječeno biće savremenog čovjeka, vaskrsnuti mu vjeru i nadu, a zatim ga izvesti na puteve istinskog smisla postojanja i stvaranja”, pojasnio je Maksimović.

Penićeva zaključuje kako je ovom zbirkom pjesama željela da poruči čitaocima da je iza sebe najvažnije ostaviti samo dobro, kako bi nas i ljudi po dobru pamtili. Promociju zbirke u Rogatici prirediće do kraja godine. Poeziju će da piše i dalje, ali trenutno priprema roman koji će da se bavi socijalnim temama.

Za kraj Vam donosimo pjesmu “Stepenište”:

Stepenište

Danas sam ponovo umrla,
Od bolesti od koje se nikad ne oporaviš,
Od tuge koju nikad ne zaboraviš,
Ali nisam zaspala.

Danas sam ponovo umrla,
Zbog smrti jedne od prije,
Što ne može, i nikad nije
Mogla da se zaboravi.

Danas sam ponovo umrla,
Na pragu sreće i tuge,
Jer neke stope druge
Na pragu sam ugledala.

Danas sam ponovo umrla,
I neću nikada više,
Ako se svaka smrt izbriše
I ode u zaborav.

Filter 2019