Sat. Nov 28, 2020
ћирилица /latinica

Zapisi sa Zanzibara

Autor: Đorđe Lalović

Putujući i obilazeći veći dio Evrope, poželio sam da posjetim neko egzotično ostrvo. Tako je sasvim spontano u misli došao Zanzibar, vjerovatno jedno od najegzotičnijih ostrva Afrike. Zanzibar je ostrvo na istočnoj obali Afričkog kontinenta, koje pripada državi Tanzanija.

Sletjevši na mali aerodrom, već osjetih ustreptali vazduh ekvatorijalnog pojasa pomiješan sa mirisom Indijskom okeana. Trošni aerodrom više je sličio željezničkoj stanici iz prošlog vijeka. Pasoška kontrola, blijedi pogled crnog policajca u mene, pa u pasoš BiH,  potom glasan smijeh: „Ha, ha, ha… Bosnia, three presidents!“ – sve je odmah zamirisalo toplom dobrodošlicom u „Zemlju crnaca“. Uz smijeh svih putnika na aerodromu, drvenim pečatom mi lupi ulaznu vizu u pasoš i reče: „WELCOME IN ZANZIBAR.“

Vozilo rentakar me već čeka na parkingu, noviji suzuki, džip, volan na desnoj strani. Prvi ulazak u kružni tok, naravno, na lijevu stranu, bio je i moj prvi susret sa vožnjom suprotnom stranom ulice. Umjesto žmigavca, greškom palim brisače (jer je sve suprotno u odnosu na naša vozila) i isključujem se na suprotno isključenje, u pogrešnu traku. Policajac zaustavlja. Avantura u najavi! Široki osmijeh policajca u elegantnoj bijeloj uniformi razbija nervozu. Traži samo potvrdu o iznajmljivanju auta. Pitam trebaju li moja dokumenta. „No, no… I dont know english… Enjoy in Zanzibar. HAKUNA MATATA!“ Smijem se sam sebi i razmišljam kako bi kod nas tekao ovakav susret sa policijom.

Ulazim u Stone Town. Stari kameni grad sa uskim ulicama, oronule i trošne zgrade od koralnog kamena vraćaju nekoliko stotina godina unazad. To je rodni grad i kuća u kojoj je rođen frontmen grupe Queen Fredi Merkjuri. 

Dolazim do bankomata, a on prazan! Vojnik ga čuva i kaže da se neće danas puniti. Tek sutra. Drugi bankomat je zatvoren, već je 16 časova, ni bankomati ne rade cijeli dan, moraju odmoriti.

Na hranu i piće u restoranu se čeka od 20 minuta do sat vremena. Pomalo počinje da iritira. Valjda već proradi evropski mentalitet. Sve je polako, svi su usporeni i sve je opušteno. Lokalno stanovništvo je srdačno i sami nude pomoć strancima. Veoma brzo shvatam da su riječi koje najbolje opisuju ostrvo i mentalitet stanovništva: HAKUNA MATATA (bez brige) i POLE POLE (polako). Privikavanje na život bez žurbe nije dugo trajalo. Lako mi se bilo navići da svi kasne, da ništa nije precizno i da ovdje ljudi ne gledaju često na sat. Sve je odokativno. Ubrzo shvatiš da su ti ljudi oslobođeni lanaca kojima je vezan savremeni čovjek, koji je uvijek u nekoj žurbi, stalno gleda na sat, negdje trči, stiže na vrijeme, ispunjava mnoštvo obaveza. Zapamtio sam njihovu čestu izreku: „In Europe you use clock. In Africa we use time.“ Počinjem da im zavidim na životu koji žive, životu bez stresa.

Ostrvo je idealno mjesto za istinski odmor. Talasi mora, koji se prelivaju nijansama  tirkiznoplave i zelene boje, i plaže od sitnog bijelog krečnjaka djeluju umirujuće. Ovo je stress free destinacija, gdje je svima jedina briga koju plažu izabrati i koje tropsko voće pojesti.

Obilazeći rajske plaže i krstareći po Zanzibarskom arhipelagu, došli smo do ostrvceta u vlasništvu Bila Gejtsa. Po povratku u Bosnu, svjestan sam bio da se moram vratiti ponovo u taj mali raj na zemlji. Tako je i bilo. Kroz nekoliko mjeseci, odlučio sam da investiram u tu prelijepu zemlju. Nesvakidašnja odluka za nekoga sa ovih prostora dovela me je po drugi put u ovu zemlju i to sada da boravim na svom parčetu zemlje. Nisam nikad prije razmišljao da ću sa Bilom Gejtsom biti komšija i dozivati se sa njim preko ograde.

I ne znam zbog čega, da li zbog mora, plaža, mentaliteta ili nečeg drugog, ali miroljubivost se osjeti u zraku. I to je jedan od razloga zašto je nemjerljivo moje oduševljenje ovom zemljom, zemljom koja je vodila najkraći rat u istoriji (britanske snage su se sukobile sa vojskom Zanzibara 1896. godine i „rat“ je trajao punih 38 minuta).
Definitivno, sušta suprotnost blagostanju koje godinama vlada na našim prostorima. 

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i ne odražavaju stavove redakcije portala citajfilter.com

Filter 2019